Print Friendly, PDF & Email

DHK HB  Matica Hrvatska, Mostar  Čitluk, 2002.

Ta vječna tema umjetnika (književnika, slikara, glazbenika…), to skupljanje snage da se ljudsko dostojanstvo predoči kao križ, da se ljudski život predoči kao božansko putovanje križa jest odluka da se božansko djelo uprizori i prispodobi ljudskoj djelatnosti, ljudskom umu, te da se uprisutni u ovozemni i povijesni tijek vremena. Tu odluku je donio i Miljenko Stojić kao svećenik i kao pjesnik. Čovjek kršćanin svjesno živi taj miris smrti, to je svjesno dostojanstvo kojem se i pred kojim se ponosno i ponizno klanjamo. Ako je već Bogočovjek nosio svoj križ i na njemu izdahnuo, onda ga je i čovjeku nositi, s njim i na njemu se skrasiti, skrisiti. A sam Bogočovjek (Božji sin) jest spona, sveza Boga i čovjeka, vječnosti i vremenitosti.

Premda je Isus padao pod križem, od svoga Oca traži oproštenje za nepravednike, za grješnike, za (ne)ljudsku pravdu. Susret s Majkom, tek je dirljivi spomen koji će vječno ostati! A prijatelji? Tek Šimun koji će šutke pomoći Isusu nositi križ postaje njegov istinski prijatelj, supatnik i suputnik. To isto je Veronika koja će u krvavu rupcu u sve vijeke nositi obrise svetačkoga Isusova lica i lika. Prepoznati sebe treba i u liku Isusovu, i u onima koji se nisu bojale plakati, kao i u veličini onih koji su gutali svoju bol.

(iz prosudbe Zdravka Kordića)

Knjigu u pdf obliku možete skinuti kliknuvši na ikonu pdf-a ispod ovoga teksta.

Attachments:
Download this file (Golgote glas.pdf)Golgote glas.pdf[ ]13273 kB

Osobno