Cvjetnica: U OSVIT SVEGA

 Vikao je nevoljni puk
silazeći niz Maslinsku goru:
»Hosana, Sinu Davidovu«!
Magarac je smjerno nosio Isusa,
čudivši se ovima oko sebe:
»Ta jučer su se ljutili na njega,
čuo sam ih jasno u prolazu«.

 

Veliki ponedjeljak: ULOGE SE DIJELE

Škripnuše hramska vrata,
pod naletom vjetra s Maslinske gore:
»Prokleta svjetina«, mrmljahu poglavari.
Isusu ih je tako bilo žao,
ozdravi ono Lazara iz Betanije.
Juda mrko prebrojavaše novce:
»Izdat će me ovaj Isus,
ne razumje on gerilu i slobodu«.

 

Veliki utorak: NJEGOVA PRIPRAVA

Bila je pred njim noć,
ona najgušća, životna.
Bili su pred njim njegovi učenici,
dvanaest ih na broju, naizgled premalo.
Jedan će ga izdati za šaku novca,
jedan će ga zatajiti zbog straha,
jedan će... ma do posljednjega.
Gledao ih je i volio ih je.
Njegovi su, on ih je birao,
nije mu žao, unatoč svemu.
To je kamen za njegovu Crkvu,
nepobjedivu u svim vremenima.

 

Velika srijeda: NJIHOVA PRIPRAVA

Kucnuo je konačno taj čas,
određena je cijena Isusove glave,
Juda je široko ispružio ruku.
Isus je gledao u njegovo srce,
skupljeno u samrtni krik.
Gledao je i u njegove oči,
bile su slijepe pri svem svjetlu.
Susrela su se njihova bića,
ali se nisu prepoznala.
Otišao je Juda po svom poslu,
ostao je Isus sa svojima.

 

Veliki četvrtak: POČINJE

Prao si im noge, pa i Judi,
ostavljao im sidro u nevolji,
jer je poniznost uvijek na cijeni.
Nitko to odmah nije razumio,
a Juda te gledao s visoka.
Večeravali ste zajedno,
uzdizao si ih u svećeništvo,
ostavljao nam sebe u kruhu i vinu.
Ali u Vrtu samo ti bijaše budan.
Judin poljubac primio si stameno,
učenici se nato uskomešaše,
poglavarima zaigra srce.
Gotovo je s Njim, mišljahu.
Jao njima, tebi se otimaše krik!

 

Veliki petak: ZRCALO

Juda se očajan objesio,
Isusa su vodali po sudovima,
Puk je sviđao svoje poslove.
I pade teška osuda, smrtna.
Šimun mu nosiše križ,
zrcalo koje ispuni vremena.
Isusa razapeše po propisu.
Stajali su tada pod križem:
Majka mu, učenik Ivan, i...,
vojnici, puk, poglavari...
I do današnjega dana tako.
Stoji križ uspravno i blješti,
gmiže ljudska povijest stoljećima.

 

Velika subota: LAHOR U NOĆI

Nalegla težina na Jeruzalem,
loše se odviše ti događaji.
Palme nijemo gledahu okolo,
magarac kraj puta sjetno zaključi:
»Ne čujem više njihovo klicanje,
bez Isusa ja sam nitko i ništa«.
Poglavari umovaše da je sve dobro,
tvrdoglavi Isus morao je tako skončati.
Gospodnji lahor se pojavi,
živnu svijeća u mrkloj noći:
»Nek' usklikne sad...«

 

Uskrs: PRASAK

Ništa više nije bilo isto.
Prasnulo je to u njihovim glavama,
poput lave razlilo se u srcima.
Rađala se nova povijest.
Još su i te kako bili oni stari,
daj požurite, skinite taj oklop,
dozivale su ih masline iz vrta.
Prepričavali su međusobno događaj,
ma sve je istina što je govorio,
čujete li vi to tamo u Hramu!?

 

Uskrsni ponedjeljak: ONI NASTUPAJU

Išli su prema Emausu,
ostajale su stope u prašini,
kapala je duša po njima.
Razgovarahu o prošlim danima.
Magarac je podigao glavu,
zaključi ostavivši slasnu travu:
»Ovi su tako drukčiji«.
Isus se pojavi iz daljine,
golubica nadleti krajolik,
potekla je priča do naših dana.

                                       Miljenko Stojć

Glas Koncila, 13. travnja 2025., str. 15.