ICMM – K. Krešimir, Međugorje – Zagreb, 2009.
U nevelikoj zbirci od dvadeset i dvije pjesme utkane u znakovito-simbolične naslove ciklusa (Pogled, Drugi, Ti, Suza, Prosvjetljenje, Korak), pjesnik i duhovnik Miljenko Stojić otkriva neprolazni i blagotvorni disaj pjesme – molitve koja je sublimirana srž svekolikog duhovnog iskustva. Pjesnikova etičko–fideistička razmišljanja odraz su njegovih spoznaja o uznemirenom bivstvovanju, o čovjekovoj osamljenosti i tjeskobnoj strepnji od muka koje su zajedničke svima.
Ima u tim lirsko–molitvenim traženjima i skrušenosti i nemoći: »Pružam ruku, kušam otvoriti plašljivo srce,/ u tišini, beskrajno sam, unatoč svemu./ Ne može biti da je moj hod uzaludan,/ tek ispunjen običaj, prazna neka riječ.« (»Uspon«). Ima i pritajenog, strpljivog i bolnog čekanja u nadi da još ništa nije izgubljeno i da bi se moglo »nebo prstima taknuti«, jer nas »s onu stranu spoznaje« čeka dobrota, mir, milosrđe: »Kraljica me mira nasmiješena čeka,/ i moji prijatelji, roditelji, braća, sestre,/ shvatio sam to, ne pitajte gdje i kada.«
Da se dosegne to Dobro, unatoč poremećenim, kobnim zbivanjima u svijetu oko nas i često onom u nama, koji je »kao zid, kao mrak, kao slabost«, treba krenuti prema vrhuncu, biti uvijek u usponu. Prateći božansko poslanje Mariji koja je to znala prepoznati, pjesnik oplemenjen svojim duhovnim ozračjem izriče istinu o kušnjama i nedoumicama čovjekovim, o njegovoj žudnji da se izdigne »iznad nepravde i bijede«. Taj »biser« i taj »kamen«, dvojnost je čovjekove prirode koja slušajući, ne čuje, gledajući, ne vidi. (»Osluškujem ti glas«).
(iz prosudbe Ljerke Car Matutinović)
Knjigu u pdf obliku možete skinuti kliknuvši na ikonu pdf-a ispod ovoga teksta.
Kritike
 stopama-mira.pdf | [ ] | 5003 kB |