Print Friendly, PDF & Email

Čerin, 3. kolovoza 2024. (Kristina Musa / nedjelja.ba) – Gornjobroćansko područje danas zvano Čerin vuče korijenje iz duboke prošlosti. Zabilježeno je i da su tu Rimljani rado boravili, bavili se maslinarstvom i molili se božici Dijani kojoj su podigli hram. Pa onda dođoše Hrvati i započe slavna, ali teška, povijest katoličanstva. Doputova tako taj kraj do nas kao župa Čerin koja ove godine u slavlju svoga zaštitnika Sv. Stjepana obilježava 160. obljetnicu postojanja pod vodstvom župnika fra Velimira Bagavca, u suradnji s ostalim fratrima i časnim sestrama na župi.

Uočnica u slavlje, 2. kolovoza, naročito se usjekla u dušu župljana. Započela je u 19.00. Predvodio ju je, kao i čitavu trodnevnicu, fra Josip Ikić. Mnoštvo djece sa svojim roditeljima ispunilo je prostor ispod prastarih hrastova koji su unatoč ljetnoj vrućini pružali osvježavajući ugođaj. Među svom tom djecom bila su i negdašnja čerinska djeca, pobjednici 2. Vjeronaučne olimpijade. Sve se dogodilo nekima davne 1974., a njima tako blize. Još su im događaji svježi, pa kao da je proslava ove 50. obljetnice nekako uranila.

Djeca su se okupila oko oltara na kraju sv. mise na blagoslov. Bilo ih je lijepo vidjeti kao one koji nastavljaju život na ovim prelijepim predjelima. Onda njihova mjesta zamijeniše spomenuta negdašnja čerinska djeca. Njihov voditelj fra Jozo Zovko nije zbog zauzetosti na Badiji mogao doći. Ali je tu bila s. Elizabeta Soldo. A njihova imena su: Marina Džida (sada Tica), Anica Martinac, Javorka Soldo, Anđa Stojić (sada Ćavar), fra Miljenko Mića Stojić i fra Miljenko Mića Stojić. Njih 6, ili 4 ženske i 2 muška, kao koju godinu poslije u Bijakovićima. A bilo je i drugih u tom gibanju: Mirjana Dugandžić (sada Ostojić), Vinko Milićević... koji su gradili taj put prema zajedničkoj pobjedi. Očito je Bog imao neki naum s broćanskim krajem.

Puk koji je ostao nakon sv. mise uživao je u znanju današnje čerinske mladeži. Priređen je, naime, mali kviz znanja iz vjeronauka.

Odgovori su vrcali kao one 1974. tamo u Rijeci. Samo, ovi su sada imali one koji su ih hrabrili pljeskom, a oni prije tek jednoga svoga koji je studirao u Rijeci. No, nisu se dali. Pobjeda im je donijela putovanje u Rim na primanje kod pape Pavla VI. Bio je to prijelomni trenutak u njihovu životu. Ne samo da su se duhovno obogatili, nego su i vidjeli svijeta te spoznali da su naše granice šire nego što mislimo. Obučeni u narodne nošnje, tamo kraj srca nosili su hrvatsku trobojnicu u obliku grba na kojem su bili olimpijski krugovi te natpis Župa Čerin. Utisnuli su tu svoju sliku u dušu mnogih hodočasnika u Rimu, a spomen u dušu svoje župe do dana današnjega.

Osobno