Široki Brijeg, 16. srpnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Ovih dana iz tiska je izišao novi, 11., broj »Stopama pobijenih«, glasila Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Donosi bogatstvo građe koja osvjetljava živote pobijenih hercegovačkih franjevaca i okolnosti u kojima se sve događalo.
U rubrici Iz ljetopisa glasilo na dvadesetak stranica donosi pregled događaja u proteklom razdoblju. Bogatstvo je to rada i zalaganja.
Fra Ante Marić piše kako su hercegovački franjevci »odcipljeni od Bosne brez kruva i krova bogati samo nadom u Boga« podizali na Širokom Brijegu prvi samostan s crkvom. Danas se divimo tom njihovom radu.
S. Natalija Palac predstavlja lik s. M. Konzolate (Marije) Grgić. Ona je od ljeta 1949. do 1956. živjela u župnoj kući župe sv. Ilije u Zenici i skrbila za uhićene hercegovačke franjevce koji su bili u zeničkoj tamnici.
Tomislav Đonlić piše drugi nastavak o političkom okviru i organizaciji partijskih tijela u obračunu s katoličkim klerom u Dalmaciji. Ni tu komunisti nisu bili nimalo blaži nego li u drugim krajevima.
O radu općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća piše Darko Juka. Ante Čuvalo i Vice Nižić, pak, pišu o stratištima i grobištima u općini Ljubuški.
Jerko Ivanković piše o kočerinskim mučenicima. Zanimljivo je čitati kako je puk sve doživljavao i što je pohranio u svoje pamćenje.
Damir Šimić donosi novi nastavak istraživanja: Je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika? Svjedoci tragičnih događaja s početka veljače 1945. govore o pljački koja se događala u prostoru gdje je već bio smješten štab VIII. dalmatinskog korpusa, koji je i vodio cijelu ovu operaciju. »Vidio sam kamione u koje su vojnici NOB-e tovarili samostanske stvari. Sve se to stavljalo u kola: kreveti, stolovi, sve je to tako pljačkano«, govori jedan od očevidaca te nastavlja: »Samostanska crkva na Širokom Brijegu već je u tim trenutcima bila oskrnavljena i pretvorena u partizansku konjušnicu, što je potrajalo do odlaska partizana u proljeće 1945.«
DNK analiza je potvrdila da je u masovnoj grobnici u Ljubuškom pronađeno tijelo fra Martina Sopte. Dr. sc. fra Robert Jolić donosi opširan životopis ovog dugogodišnjeg profesora u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu i Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru – vrsnog matematičara i filozofa, čovjeka široka duha koji je u sjećanju svojih učenika ostao poznat poglavito po svojem enciklopedijskom znanju, a onda i po svojoj šaljivoj naravi.
Krešimir Šego je razgovarao s Michaelom D. O’Brienom, svjetskim književnikom, o Međugorju, Širokom Brijegu, vremenima u kojima živimo. Između ostaloga je istaknuo: »U svojoj mržnji i ideološkoj zaslijepljenosti neprijatelji vjere pošli su iskorijeniti Kristovu nazočnost u svijetu. Činili su to ili ubijanjem ili ušutkavanjem kršćana. No, to ne će nikada uspjeti iako može zasjeniti svjetlo u raznim mjestima. Ali gdje god mučenička krv natapa tlo, ono će vremenom uroditi velikim plodom.«
U ovom broju možete pročitati i radove s nagradnog natječaja na temu o ubijenim hercegovačkim franjevcima. Istina neprestano prodire u puk.
A u Uvodniku glavni i odgovorni urednik vicepostulator fra Miljenko Stojić ističe poruku projekta glasila: »Područje našega razmatranja, našega glasila, svakako jest hudo komunističko razdoblje u hrvatskoj povijesti. Sve ostalo prepuštamo drugima. Ubijeni hercegovački franjevci, kao i čitav taj povijesni kontekst, zahtijevaju od nas da budemo do kraja pošteni i stručni. To ponekada znači poniranje i u istraživanje koje se nekome može učiniti stajanje na ovu ili onu stranu. Ne, to je samo istraživanje i ništa više. Jedina strana na koju imamo pravo stati jest strana mučeništva. Čitajte, razmišljajte i zaključujte što nam je svima činiti. Dokle god sve stvari u svome životu ne stavimo na njihovo mjesto, ne ćemo uspjeti razumjeti što nam se zapravo događa. Nisu ovo neke nove, prepametne misli. Šapću nam ih naši mučenici. Pa poslušajmo ih!«