Gorica-Sovići, 28. ožujka 2015. (Ines Grbić / laudato.hr) – Župa Gorica-Sovići u općini Grude treća je postaja BiH-promotivnog puta dokumentarnog filma »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri« u produkciji Laudata koji govori o 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca 1945. Crkvu sv. Stjepana prvomučenika u Gorici jučer, u petak, 27. ožujka pohodili su brojni župljani i zainteresirani iz drugih mjesta Općine Grude, u želji da saznaju istinu o ubojstvu franjevaca, od kojih se zna za grobove njih 33. Pohod toga filma u Hercegovini je i susret s mjestima mučeništva i podrijetla ubijenih franjevaca među kojima su i dvojica svećenika rodom iz Gorice. To su fra Križan Galić, ubijen u župnom uredu u Međugorju i fra Melhior Prlić, koji je odveden iz samostana na Širokom Brijegu i ubijen u Zagvozdu. Njegovo je tijelo među prvim ekshumiranima.
U obraćanju nazočnima producentica filma i ravnateljica Laudata Ksenija Abramović s pijetetom je navela i imena ostalih ubijenih franjevaca podrijetlom iz Općine Grude kojoj župa Gorica-Sovići pripada. Iz župe Drinovci je mučenik fra Krešimir Pandžić. Bio je profesor na Širokom brijegu, ravnatelj znamenite gimnazije, tri godine i provincijal hercegovačkih franjevaca. Ubijen je s petoricom subraće 6. veljače 1945. Jugokomunisti su ga strijeljali iznad crkve u Mostarskom Gracu. Njegovo tijelo je ekshumirano i 1971. pokopano u crkvi na Širokom Brijegu. Iz Drinovaca su i dr. fra Arkanđeo Nuić i fra Borislav Pandžić koji su bili profesori u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu. Treba spomenuti i dr. fra Radoslava Glavaša, fra Anđelka Nuića, fra Emila Stipića i fra Žarka Leventića. Iz Ružića je fra Maksimilijan Jurčić, pomoćnik učitelja novaka i župni vikar na Humcu. Njega su komunisti uhitili u siječnju 1945. Bio je zatvoren u tamnici u Ljubuškom, a s oko 40 civila odveden je prema Vrgorcu gdje su svi ubijeni i bačeni u škrape.
Abramovićka je izrazila poštovanje župljanima kao žiteljima mjesta duge kršćanske baštine, kulture i tradicije. O tome svjedoči i crkva sv. Stjepana prvomučenika gdje je promocija održana. Izgrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz prvih stoljeća kršćanstva, 4.-6. st., i na temeljima starohrvatske crkve iz 9.-11.st. Uz crkvu na Čerigaju, koju su franjevci podigli 1843., najstarija je crkva u Zapadnoj Hercegovini koju je 1856. dao izgraditi fra Petar Bakula, istaknuti prosvjetitelj, pisac i pedagog. »Izražavam poštovanje dubokim kršćanskim korijenima ovog plemenitog kraja, kojem su u razvoju pomogli upravo franjevci. Film ukazuje na okrutnu povijesnu činjenicu žrtve plemenitih, nedužnih, intelektualno, duhovno i moralno vrsnih ljudi, koji su služili Bogu, Crkvi i narodu, krčeći kršni hercegovački kraj. I po žrtvi tih ljudi broj duhovnih zvanja je rastao i opet potvrdio kako je plodna krv mučenika«, rekla je Abramovićka podsjetivši da je ove godine 70. obljetnica od toga strašnog događaja koji je prošlih desetljeća bio zataškavan, a u široj javnosti, zbog komunističkog režima koji je to zlo i učinio, nije bio uopće a kamoli dostojanstveno vrjednovan. »Laudato ovim filmom to mijenja! Povijest hrvatskog naroda je mučenička, a proteklih desetljeća sustavno je bila lažirana. Laudato želi stvarati sadržaje koji otkrivaju oslobađajuću istinu za naš narod. To ćemo emitirati i na Laudato televiziji (LTV), u želji da se pokaže bogata i slavna prošlost hrvatskog naroda i Katoličke Crkve«, poručila je Abramovićka potaknuvši nazočne da podrže osnivanje LTV-a i članstvom u Klubu prijatelja. »LTV će pratiti i vaše duhovno gibanje i biti veza s domovinom Hrvatskom, kako to činimo i po promociji ovog filma.«
Prigodnu riječ uputio je i Ljubo Grizelj, načelnik Općine Grude. »Danas gledamo film koji će podsjetiti i na žrtve i na zločine. Jer iza svake žrtve stoji zločinac. Godine 2014. radili smo popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća i dobili brojku od 1.301 žrtve. Sve njih obilježava jedna okolnost – nisu imali optužnice, nisu imali pravo na sud. Želim uputiti poruku mladima. Šuteći smo tiho saznavali istinu o zločinima. Danas moramo o njoj glasno govoriti. Ne zaboravite istinu nikada jer ne znate kad će se istina opet pokušati maknuti«, rekao je Grizelj.
Nazočnima se obratio i fra Vinko Mikulić, kustos Hrvatske franjevačke arheološke zbirke u Gorici. »Hvala Bogu da danas možemo slobodno govoriti. Istina kad tad dolazi na vidjelo, pa tako i istina o smrti 66 fratara koji su svojim životima svjedočili vjeru«, kazao je fra Vinko i pozvao na molitvu te je s okupljenima izmolio Oče naš za duše pobijenih.
Redateljica i scenaristica filma Nada Prkačin je rekla: »Vama koji ste pretrpjeli komunističke zločine i progone, ne treba posebno objašnjavati što se dogodilo širokobriješkim fratrima. Hvala vam što pamtite što se ovdje događalo i prenosite istinu svojoj djeci. Istinu treba govoriti glasno i nikada je se ni zbog čega ne treba odreći!«
Mario Bušić, predsjednik Matice hrvatske Grude te ujedno organizator i voditelj programa nadovezao se na govornike, rekavši: »Naši su fratri umrli iz ljubavi prema svojoj vjeri, a oni su ih ubili iz mržnje prema vjeri.«
Projekciji su nazočili i fra Stipe Marković, župnik župe Gorica-Sovići te Draženko Vranješ, predsjednik Općinskog vijeća Grude. Poštovanje događaju dolaskom je izrazio i ministar iz Vlade županije Zapadno-Hercegovačke dr. Stjepan Bogut, ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi. I ovu je promociju dolaskom podržao fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Na angažiranom zauzimanju u organizaciji promocije filma, Abramovićka je zahvalila organizatorima, Bratovštini sv. Stjepana prvomučenika te prof. Mariu Bušiću, predsjedniku Matice hrvatske Grude. Ovim filmom završavaju Korizmene tribine u župi Gorica-Sovići 2015. u organizaciji Bratovštine sv. Stjepana.
Obraćanje nazočnima Abramovićka je zaključila riječima: »Ne, nisam ga zaboravila i znam gdje sam došla. Dosta je reći – Taik! Dragi župljani, iznjedrili ste velikog sina, intelektualca i hrvatskog domoljuba – Zvonka Bušića Taika. I on je hrvatski mučenik na prijelazu tisućljeća. I on je utkan u duh ovoga filma. Zvonko se, naime, svjestan kako je to samo on znao biti, kao mladić išao spustiti do ratnog skloništa u Širokom Brijegu gdje su franjevci bili bačeni, želeći vidjeti to mjesto pogibije. Kad se saznalo za taj njegov čin, režim ga je izbacio iz srednje škole. A njegova supruga velikog hrvatskog srca, Julienne Bušić – upravo ona je prevela ovaj film na engleski jezik – iz ljubavi prema svom mužu, našoj domovini, hrvatskom narodu i svim hrvatskim mučenicima. Hvala Julienne i Zvonki. Neka mu duša počiva u miru, u ljubavi prema Svevišnjem i domovini kojoj je svoj život i u tamnici posvetio.« Istaknula je da film nije samo spomen na mučeništvo franjevaca, nego i put objelodanjivanja istine stradanja svih hrvatskih žrtava jugokomunističke represije, koji desetljećima u svom poštovanju nisu imali glasa. »Zagovarali su naš narod i Crkvu! Neka duše svih mučenika počivaju u miru. Neka im je laka hrvatska gruda, u skladu s plemenitim imenom Grude koje nas je tako srdačno primilo«, zaključila je Abramovićka na još jednom dirljivom susretu hrvatske prošlosti i sadašnjosti, čija žrtva i spomen utiru bolju stazu budućnosti – na način da naraštaj spoznaje tko je tijela i materijalno pustošio i gazio, a tko je uvijek iznova ustajao, podizao i gradio.