Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 16. prosinca 2018. (hkv.hr) – Približavamo se kraju 2018. godine. U siječnju će se navršiti 27 godina od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Ako gledamo u retrospektivi, svi ozbiljniji analitičari složit će se da u tih 27 godina Hrvatska nije postigla koliko je mogla i da je još uvijek riječ o nedovršenoj državi s premalo hrvatskog sadržaja.

U sadašnjem trenutku hrvatske povijesti nameće se pitanje koji su to danas ključni problemi hrvatske države koji joj nedaju ići naprijed i gdje se nalaze rješenja za te probleme. U dva nastavka donosimo komentare na ovu temu istaknutih hrvatskih intelektualaca. U prvome nastavku komentiraju: prof. emeritus Matko Marušić, Mile Prpa, mr. sc. Miljenko Stojić, Kazimir Mikašek Kazo i dr. sc. Ivan Poljaković.

...

fra Miljenko Stojić: Biti svoj ili njihov

Kad prolazi jedna godina i kad se želimo osvrnuti na nju kako bismo novu pripremili boljom, onda bismo zacijelo mogli nabrojiti mnoštvo stvari koje bismo željeli promijeniti. A zapravo bismo trebali zahvatiti samo u temelje da bi onda mnogo toga postalo drukčijim.

Sukladno tomu mišljenja sam da bismo na kraju ove godine trebali do kraja odgovoriti čiji smo mi zapravo? Ne odgovaraju nam na to dokumenti koje imamo u džepu, ne odgovara nam na to ni ono što mislimo o samima sebi. Odgovaraju nam na to jedino naši postupci. Budu li oni na visini, ne ćemo se trebati bojati ni za naše gospodarstvo, ni za naš priraštaj, ni za naše sudstvo, ni za naše političare... Uspjet ćemo izgraditi svoju državu, junački je čuvati i sretno u njoj živjeti.

Nažalost trenutno stvari ne stoje kako bi trebale stajati. Popuštamo. Ponašamo se kao gledatelji na nekoj predstavi. Branitelji su dobili bitku na bojnom polju, sada čekamo neke druge »glumce« da pobijede na drugim poljima u ovom drugom poluvremenu. Ne shvaćamo da smo ti glumci mi sami. I događaju nam se neuspjesi.

Nije protivnik jači od nas sve dok vjerujemo u sebe. Tu vjeru ne možemo steći samo svojim snagama, moramo se udružiti sa svojim Bogom. Moramo shvatiti da smo u ratu sa zlom i da tu nema šale. Kraljica Mira nam to odavno govori, a mi nikako shvatiti. Ta što je jugokomunizam sa svime onim što nosi nego čisto zlo, što je ovo što kulja prema nama sa Zapada nego čisto zlo? Nije važno nosi li ljepšu ili ružniju obrazinu, o istome se radi.

Stoga u novoj godini trebamo biti svoji, pripadati svome Bogu i dobru u sebi, a ne biti njihovi, rekosmo već kakvi. Ustanimo hrabro i oduprimo se. Ne čekajmo ništa i nikoga. Počnimo najprije molitvom, onom ustrajnom i svakodnevnom, a nakon toga onim što ćemo spoznati u toj molitvi. Upitajmo se zaista sada kada smo se zadnji put pomolili za svoju domovinu i kada smo zadnji put učinili nešto za nju? Tu leži odgovor na sve naše poteškoće i na sva pitanja koja nas salijeću.

Kao Hrvati još smo uvijek i bogobojazni, i veliki ratnici, i veliki dobri ljudi, i... Protivnici nas se boje i žele to uništiti u nama. Nastupaju dvolično. Preuzeli su medije u svoje ruke i onda nas njima plaše kao nedozrelu djecu umjesto da im ih rušimo. Pogledajmo zadnji primjer s Predsjednicom i njezinim Savjetnikom. Nije ništa kriv, ali mediji to žele i onda ga ona otpušta. Kako misli ići naprijed ako je svjetuju njihovi dvoličnjaci? Očito skroz kriv korak. Kao i srljanje u onaj nesretni Marakeš, gdje ipak nije otišla jer ju je netko pametan savjetovao. Recimo joj to, recimo predsjedniku Vlade da nismo uzalud potpisivali one zahtjeve za referendumom, recimo medijima da nismo njihovi pokorni potrošači.

Hrvatske će biti dok je ima u našim srcima i djelima, priča je samo gubljenje vremena. Pa i ova ako nas ne nadahne na prave korake. Vidjet ćemo što će biti, pred nama je godinu dana, Vrijeme za popraviti stvari ili ih učiniti još gorima.

Cjelokupan članak pročitajte na stranicama portala ili ga skinite u pdf obliku pomoću priložene datoteke.

Osobno