Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 18. svibnja 2021. (hkv.hr) – Rezultate lokalnih izbora u Republici Hrvatskoj za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Eduard Petranović, Miljenko Stojić, Stipe Kutleša i Mile Prpa.

...

Miljenko Stojić: »Tražili ste, gledajte«
Istina je, ne da mi se pisati ovaj komentar na prošle lokalne izbore u Državi (drugi vole reći Republici) Hrvatskoj. Nije otišlo onako kako sam ja mislio. I što sad? Ja sam mjera svih stvari ili stanje je takvo kakvo jest pa idemo učiniti što se učiniti da? Odgovor bi valjda trebao biti jasan.

Dok sa svih strana siplju riječi o svemu ovome, primjećujem da mnogi promašuju metu. Hvale se, ili ih hvale, kako su dobro prošli, kako će sljedeći put biti bolje, kako je sjajna budućnost pred njima... Puste prazne riječi. Istina je drukčija. Na ovim izborima je uglavnom pobijedio samo narod. Nisu izišli u onom broju kako je to bilo za vremena dr. Franje Tuđmana. Stalno su se osipali, dok sada nisu spali na 35%, ako vijesti nisu netočne poput predizbornih anketa. Znači, jedna trećina. Kako tužno! Što učiniti, pitaju se mnogi?

Ja bih najprije čestitao narodu, bez imalo prizvuka cinizma ili nečega sličnoga. Nisu se dali otuđiti, postati bezlično tijesto koje neki, iz inozemstva ili tuzemstva, mijese po svojoj mjeri. Čvrsto su se držali i drže onih načela na kojima smo dobili Domovinski rat ili slobodu. To su čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje. Kako su političari napuštali ta stajališta, birači su sve manje izlazili na izbore. Nisu imali kome dati svoj glas i radije su ostajali doma. Ovi posljednji izbor lijepo nam to pokazuju.

Ivan Anušić, bivši i novoizabrani osječko-baranjski župan nije osvojio glasove skupom kampanjom, vješto biranim riječima, nego hodom Tuđmanovim stazama. Kao maloljetnik postao je dragovoljac i časno se borio. Sada nikada ne zaboravlja tko je bio napadač, a tko žrtva. Stoga je jasno mogao reći prije desetak dana da ne bi sklapao sporazume sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem ili Velikosrbima. Jesu mu oštro prigovorili iz Središnjice njegove stranke HDZ-a, ali on ide dalje nastojeći oživjeti taj zamrli duh tuđmanovštine u samoj stranci. Ili Ivan Penava. Samo mu je mrvica trebala da prođe u prvom krugu za gradonačelnika Vukovara. Uspio bi da ne bi autobusa iz Srbije i raznih drugih zakulisnih igara. Nisu ga birali zbog toga što je izišao iz HDZ-a, birali su ga jer je i on ostao vjeran duhu svoga naroda, onome duhu koji se iz narodnog bića vinuo devedesetih.

Vrijeme je da spomenemo Zagreb, vjersko, duhovno, kulturno... središte hrvatskoga puka. Tu je izišlo 47% birača. Tomislav Tomašević, kojega stvoriše razna skrivena središta moći, osvoji 45% glasova. No, to je podrška od samo 14,5% građana Zagreba koji mogu birati u ovome trenutku. A mjesecima su ga mediji i ankete kovali u zvijezde. Čim su ga ubacili u orbitu već je imao silne postotke iza sebe. Gdje ih je zaradio? Nigdje. Njima se prohtjela vlast pa su sa svojim zaštitnicima poput jugokomunista 1945. ujahali na crvenim konjima u naše i zagrebačke domove. Puk je odgovorio neizlaskom na izbore. To nije njihov kandidat! Ali njegovi, Tomaševićevi, pohrlili su na birališta. Kako i ne bi, ta svi kažu da je pobjednik. I useliše se zaista u velikom broju u zagrebačku skupštinu.

Tek sada s malom dozom cinizma kažem, pozajmljujući naslov negdašnje emisije, »Tražili ste, gledajte«. Uz svo uvažavanje treba reći da postupanje po izreci, ili sličnima njoj, da ovo nije Hrvatska za koju smo se borili, ne stoji. Imamo državu, imamo Hrvatsku, a što nije uređena po našoj volji neka je druga priča. Zaboravili smo da se ratuje i olovkom, a ne samo puškom. Zbog toga sada, da budemo posve jasni, prenimo se i u drugu nedjelju zaokružimo Škoru. Ne prestajemo time biti HDZ-ovci ili članovi neke druge stranke, niti se time svrstavamo na Škorinu stranu. Time pružamo ruke jedni drugima i zajednički se borimo za iste ciljeve, samo su nam možda načini različiti.

Pametno ovih dana reče Anušić iz HDZ-a da bi glasovao za Škoru kad bi mogao glasovati u Zagrebu. Ispravimo, dakle, što se još ispraviti dade. A i Škoro je, koliko vidim, shvatio kako se ne može upućivati druge da se nevaljano glasuje na izborima, bi to na predsjedničkim, ili da će surađivati s HDZ-om ako na njegovu čelu ne bude Plenković, bi to u bitci za Hrvatski (nekada državni) sabor. Nitko nikome, naime, ne može određivati tko će mu biti na čelu ili kako će riješiti poteškoće unutar svoje stranke, ali svatko svakome može i treba pružiti ruku, kako rekosmo.

Ali ne vode se bitke samo u velikim, nego i u malim mjestima. Uzmimo za primjer Novalju. Dok na njezinom čelu stolovaše načelnik Ivan Dabo, bila je poznata po nemoralu, drogi i sličnome koje se udomaćilo na njezinoj prekrasnoj plaži Zrće i prelijevalo u samo mjesto. A ono se slabo i nikako razvijalo. Pravdalo se to na različite načine. Pa onda dođe Ante Dabo za načelnika, zavrnu rukave i Novalju, sve po zakonu, obrani od Zrća, upravi je putem napredka... Ali Ivanu, ili onima oko njega, opet se prohtije »drmati« Novaljom. Kao najveći uspjeh navede da je stvorio Zrće. Hoće li uspjeti, vidjet ćemo u drugom krugu. Ovisit će to o onima koji iziđu na izbore i o onima koji samo za tu priliku budu prijavljeni u Novalju. Takav je zakon dok se ne izmijeni.

Očito je puno toga do nas. Naši nas mučenici obvezuju da ne plačemo zbog svoje sudbine, već da se napojimo snagom na njihovu primjeru i učinimo što učiniti trebamo. Kršćani smo pa se trebamo sjetiti da su kršćani od početka tako postupali. I preokrenuli su povijest.

Cijeli članak možete pročitati na stranicama portala koji ga je objavio ili u dolje priloženoj datoteci.

Attachments:
Download this file (lokalni-izbori-21.pdf)lokalni-izbori-21.pdf[ ]2119 kB