MINOBACAČKA PRIPRAVA

Print Friendly, PDF & Email

Već mu je svega bilo dosta. I ovoga blata, i ovih ljudi, rata, političara, vojnih dušobrižnika..., svega. Svi oni dolaze i prolaze, samo ja ostajem tu, sa skupinom pridošlom odasvud. Zapalo nas braniti od neprijatelja korak ozemlja pred nama, oni iz JNA rekli bi »teritorija«. Nemamo dovoljno oružja, nemamo dovoljno ljudstva, a bojišnica je teška. Imamo samo dovoljno srca koje svaki čas mogu probušiti k'o staru limenu kantu. A možda i ne mogu? Nije mu se dalo filozofirati. Zabuljio se kroz prozor.

Opširnije...

MALI LJUDI, VELIKA GRAĐA ZA FILM

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Rašeljka Duvnjak

»Violina je pukla pred fra Krešimirovim očima kao zrela jabuka...« Tom ekspresivnom slikom počinje prva priča u zbirci poetičnoga i metaforičnoga naslova »Ne dirajte bijelog labuda«; nad violinom kao simbolom ljepote, ljubavi, strasti života izvršeno je nasilje što najavljuje ton cijele zbirke priče. Nasilje nad instrumentom, duhom, čovjekom, slobodom.

Dvadesetpet priča podijeljenih u pet cjelina najmanje je toliko ljudskih sudbina smještenih u vremenski okvir druge polovice dvadesetoga stoljeća, u prošlost i sadašnjost, u Jugoslaviju, Hrvatsko proljeće, i daytonsku BiH. Junaci nam preko autora u neposrednoj formi dijaloga, razgovora, prepričavaju svoje ili tuđe priče, život, sudbinu u kojoj je »živa glava na ramenu« najveći zgoditak.

Opširnije...

U POTRAZI ZA ISTINOM

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Nevenka Nekić

Pripovjedna proza suvremenoga hrvatskog pisca Miljenka Stojića pod naslovom Ne dirajte bijeloga labuda, sastavljena od pet dijelova unutar zbirke: Zlosilje, Daleki su puti, Koraci moji odlučni budite, Bistrenje izvora i Kućica u perivoju, pojavljuje se u književnom smislu u okviru gotovo ispovjednih tekstura.

Njen vremenski opseg obuhvaća pola dvadesetoga stoljeća u nizu kratkih novela i prikazuje zbilju potonula doba dodirujući i suvremenost. Likovi u ovoj pripovjednoj prozi, često nalik na skicozne pojave pred kazališnim zastorom, javljaju se i zamiču uronjeni u časak znakovit za njihovu sudbinu ili narav. Čini se da je autor poznavao sve osobe koje spominje u novelama, sabirao je u sebi elemente faktografije i stoga vjerno svjedočio o vremenu i zbivanjima.

Opširnije...

O JUNACIMA I SVECIMA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.

Piše: Ivan Sivrić

Hoće li literatura svoju top formu imati u kratkoj priči kako su brojni književni teoretičari i estetičari predviđali? Sudeći po spremnosti književnih autora da se okušaju u toj književnoj formi zasad ćemo dati samo problematički odgovor – možda. No brojnost okušavanja u kratkoj priči potiče na zaključak sigurnijeg ishoda. Kako narasta broj autora kratkih priča, razmjerno se uvećava i naklada, što upućuje na veći broj mogućih i stvarnih čitatelja. Kratka priča se lako prihvaća, poželjno kratko traje njezino čitanje (između dvije autobusne stanice međugradske vožnje), ne oterećuje previše, a čitatelja u temu upućuje sasvim dovoljno. Dojam nakon čitanja nije zastrašujuće dubok, a poticaj, kad se nađe dovoljno pogodan medij, može trajati dovoljno dugo. Pa zašto se onda ne bi svaki pisac odvažio zaploviti kratkom pričom? Zašto ne bi i Miljenko Stojić kao pisac, kao novinar, kao putnik, kao pedagog i kao psiholog, kao svećenik, ispovjednik i propovjednik, kao čovjek obilna iskustva sa životom i u životu, dakle, zašto ne bi svoj književni dar iskušao kratkom pričom? On to pravo ima po prirodnom pravu umjetnika da sam odabire formu kojom će izraziti svoj umjetnički habitus.

Opširnije...

Osobno