O JUNACIMA I SVECIMA
- Detalji
- Kategorija: Kratke priče
- Objavljeno: Četvrtak, 01 Lipanj 2006 15:43
- Hitova: 306
Miljenko Stojić, Ne dirajte bijelog labuda, FRAM-ZIRAL – NAKLADA K. Krešimir, Mostar – Zagreb, 2005.
Piše: Ivan Sivrić
Hoće li literatura svoju top formu imati u kratkoj priči kako su brojni književni teoretičari i estetičari predviđali? Sudeći po spremnosti književnih autora da se okušaju u toj književnoj formi zasad ćemo dati samo problematički odgovor – možda. No brojnost okušavanja u kratkoj priči potiče na zaključak sigurnijeg ishoda. Kako narasta broj autora kratkih priča, razmjerno se uvećava i naklada, što upućuje na veći broj mogućih i stvarnih čitatelja. Kratka priča se lako prihvaća, poželjno kratko traje njezino čitanje (između dvije autobusne stanice međugradske vožnje), ne oterećuje previše, a čitatelja u temu upućuje sasvim dovoljno. Dojam nakon čitanja nije zastrašujuće dubok, a poticaj, kad se nađe dovoljno pogodan medij, može trajati dovoljno dugo. Pa zašto se onda ne bi svaki pisac odvažio zaploviti kratkom pričom? Zašto ne bi i Miljenko Stojić kao pisac, kao novinar, kao putnik, kao pedagog i kao psiholog, kao svećenik, ispovjednik i propovjednik, kao čovjek obilna iskustva sa životom i u životu, dakle, zašto ne bi svoj književni dar iskušao kratkom pričom? On to pravo ima po prirodnom pravu umjetnika da sam odabire formu kojom će izraziti svoj umjetnički habitus.