Miljenko Stojić, Riječ po riječ, DHK HB – Dan, Mostar – Zagreb, 2007.
Piše: Pero Pavlović
Suvremeni hrvatski književnik, novinar i teolog Miljenko Stojić, počevši od 1997. do 2007. godine, u emisiji Riječ po riječ na Radiopostaji "Mir" Međugorje, komentira najznačajnija aktualna književna djela. Književni ogledi i kritike objavljeni su potom u različitim glasilima, a kruna njegova desetogodišnjeg rada je knjiga Riječ po riječ. Strpljivo, polako, sustavno tka tkanicu zlatnu od niti najtananijih proćućenja. Sve je tu na svom mjestu. U poretku stvari zrcali se sklad. Red. Riječ po riječ, korak po korak, misao po misao, poredali se do konačnog cilja. Izabrao tako književnik Miljenko Stojić svoj osobit put u stvaranju jednog sustava vrijednosti koji je višeslojan, bogat, a opet zaokružen i čvrst. Nema suvišnih riječi i nepotrebnih ponavljanja. Ne kiti »velike« autore velikim i biranim riječima a »male« šturim. Izbjegava već uhodane recepte i klišeje koje rabi književna kritika. Svakom književnom djelu pristupa mjerom objektivnog prosuditelja pa ćemo i kod »velikih« autora naći loših mjesta a kod »malih«, genijalnih misli. I to je vrlina ovih književnih ogleda.
Dostojanstveno, s mjerom obzirnosti, autor svakom kaže ono što mu pripada. U svemu tome sretna je okolnost što u jednoj osobi imamo književnika, novinara i teologa, što onda rezultira te imamo i vrsnog književnog prosuditelja. Pogledajmo samo njegova književna djela: sedam zbirki pjesama, jedna zbirka kratkih priča, jedan roman, šest slikovnica, tri prevedena djela i četiri zbirke ogleda, a i urednik je na radiju. On je tako jedan od najplodnijih hrvatskih književnika. Iz plodnog književnog humusa nikla je i ova knjiga književnih ogleda koju valja pozorno pročitati kako bismo stekli uvid u suvremenu hrvatsku književnu zbilju i neke značajne svjetske književne tijekove.
Pred nama je knjiga tvrdog uveza koja na 220 stranica donosi književne oglede koji su svrstani u tri cjeline s izvrsno pogođenim naslovima. Na naslovnici mikrofon i naslov Riječ po riječ, te ime autora, što vizualno sugerira da su ogledi, odnosno književne kritike, otišli u eter a onda i napisani.
Putem polako. Baš tako. Naziv je prvog, od tri kruga književnih ogleda. Putem polako - kao da se autoru nimalo ne žuri. A ima ona narodna: Tiha voda brjegove valja. Svjestan je toga Stojić. Ima on strpljenja i ne troši uzalud dragocjeno vrijeme. Svakom djelu onoliko vremena, koliko je potrebno da se objektivno ocijeni i vrednuje! Iznosi svoj sud i o autoru i o djelu i o vremenu u kojem je nastalo i o porukama koje nosi. U krugu tekstova prvijenac je Vesna Parun i njena Spužvica i spužva. Za nju kaže: Nevino opasna. Onda, slijedi prelijepa niska autora i njihovih djela. Zdravko Kordić i Krešimir Šego, Mnogoglasje, Suvremeno hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine. Zdravko Kordić, Kuća i krik. Žarko Milenić, Od škole do kuće, Vjekoslav Boban, Hercegovina, Antologija hrvatske lirike, Željko Ivanković, Raskoš, hladna mjesečina, Dubravko Horvatić, Hrvatski putopis, Ružica Soldo, Sanjar, Drago Štambuk, I šišmiši su ptice u bespjevnoj zemlji, Marko Martinović, Salon namještaja, Diana Burazer, Druga kuća, Nick McDonell, Dvanaestica, Nenad Valentin Borozan, Čekanje blizine, Branko Pilaš, Raspršena vrela književnih djela, Matko Marušić, Škola plivanja, Fabijan Lovrić, Govor cvijeća, Slavko Mihalić, Močvara, Anđelko Vuletić, Križaljka za čitanje sudbine, Jozefina Dautbegović, Različite ljubavi, Juan Mihovilovich Hernandez, Njezine bose noge po snijegu, Lidija Bajuk, Pipilotine pjesme, Ivan Supek, Haaški protokoli, Nada Iveljić, Nebeske barke, Antun Lučić, Dodiri, smjene, Xinran Xue, Dobre kineske žene, Danijel Dragojević, Žamor, Borben Vladović, Lirski kockar, Günter Grass, Dok ljuštim luk, Boris Domagoj Biletić, Imam riječ.
Ima Stojić riječ za svakoga pojedinačno. Pravu riječ. Bilo da je riječ o stihu ili prozi, jednakom ozbiljnošću, pronicljivošću i sveobuhvatnošću progovara njegov kritičarski nerv. Čini se, spomenuta djela više odražavaju onu materijalnu dimenziju iako u njima književnik Stojić znalački otkriva i moralne i duhovne poruke jer, ne zaboravimo, on je i teolog.
Okvir za snove. Otvara se vidik za putove nove. Što java naslućuje, okvir je za snove. I tu baš, na sredini puta, između jave i sna, snohvaticom autor okrilio javu. Bez tog velikog koraka, čini se, ostali bismo uskraćeni za dubinski doživljaj svih djela koje nam približava svojim kritičarskim perom. Uostalom, zašto uvijek ići samo utabanim stazama. Izlet u nepoznato, ali razumnim korakom, polako, i te kako je potreban. On donosi novinu i svježinu u našu svakodnevnicu. Tako se i u besmislu može naći smisao, što je razvidno u romanu Na istoku Zapada, prvog predstavnika ovog kruga, Mirka Sabolovića. Potom, sve poznati i priznati autoriteti! Ratko Cvetnić, Kratki izlet, Krešimir Šego, Zavjetni kovčeg, Frano Jezidžić, Kad pjevaju šume moga djeda, Ivan Aralica, Ambra, Andrija Vučemil, Glas/na/glas za glas, Josip Mlakić, Živi i mrtvi, Mile Pešorda, Stablo s dušom ptice, Marko Matić, Zorojavnik, Zdravko Gavran, Paprenjaci, Zdravko Luburić, Molitva tmine, Ivica Đovani Matešić Jeremija, Takvo zar bilo je lice tvoje, Hrvoje Hitrec, Kolarovi, Nevenka Nekić, Tajne sfere, Miroslav Međimorec, Istinite priče iz Domovinskog rata, fra Ante Marić, Kraljica Katarina Kosača, Željko Kocaj, Nebo iznad Lijeske, Ilija Jakovljević, Hercegovke, Borislav Arapović, Prolomom, Tomislav Žigmanov, Bez svlaka mraka, Ivan Sopta, Sabrana djela, Vlatko Majić, Krila nad vodom, Vladimir Bošnjak, Svršetak vražjeg stoljeća.
Za razliku od prošlog odjeljka, s naglaskom na zbirke poezije, u ovom se autor fokusira na raznovrsne književne vrste. Pored zbirki pjesama, tu su romani, kratke priče, pripovijetke, epigrami, drame, poeme i prikazi sabranih djela. Kolorit ovih prikaza daje autoru prigodu ukazat na bogatstvo kulturološkog duha. On je ovdje posvema na domaćem hrvatskom terenu. Uživio se u život pojedinih djela i njihovih poruka i pouka. I tiho, smjerno progovara. I ima što reći.
Blizini u susret. Malen je ovaj svijet. A mi maleni u njemu, idemo u susret blizini. Koja nam je nadomak. Koja je u nama. Koja je vječnost. Koja nema granica. Koja je sama Ljubav. Dobrota. Toj blizini stalno se bližimo. Dostići tu blizinu, naš je konačni cilj. Svrha našega življenja i postojanja. Naš uvir u svevremenost. Vječnost. Ovaj put, naš hod započinjemo s pjesnikom Perom Pavlovićem i njegovom knjigom pjesama U ružarju svijeća. Mistična svjetlost svijeća obasjava put i naš hod. Onda, evo Božidara Petrača i Hrvatske božićne lirike. Slijedi, Zvonimir Remeta, Grieh, Michael D. O'Brien, Posljednja vremena, Ines Kudić, Lux i Veritas, Miro Gavran, Poncije Pilat, Ivan Ićan Ramljak, Gospa Snježna i druge priče, Stjepan Džalto, Bog u novcu - vrag na koncu, Mile Maslać, Vrijeme pripravnosti, Ilja Stogoff, Trinaest mjeseci, Drago Šimundža, Bog u djelima hrvatskih pisaca, I. - II., Robert Hugh Benson, Gospodar svijeta, Božidar Prosenjak, Voda, Marina Kljajo Radić, Svitac kameniti.
Tu će Miljenko Stojić zastati nakon deset godina plodna rada, idući putem polako, stvarajući okvir za snove, i hoteći blizini u susret stići. Je li se umorio? Čitajući ponuđene tekstove, čini se, nije. On je sada bogatiji za jedno veliko životno iskustvo. I ne samo to. Nego, čitatelj napaja duh na ovom vrelu ljepote i velikog umjetničkog iskustva. Hodeći blizini u susret.
Marulić, XLII, 5, Zagreb, 2008., str. 942. – 944.; Suvremena pitanja, III., 6, Mostar, studeni 2008., str. 165. – 167.
