Marko Matić, Sučeljavanje i rastajanje, Dan, Zagreb, 2021.

Pred nama je zbilja takva kakva jest. Ali, kako je očitati, jer od toga ovisi kakvom ćemo je zapravo držati.

Marko Matić izabire stil otvorene borbe, i to bez rukavica. Mjerilo mu je pritom je li netko domoljuban i koliko, sve ostalo je nebitno. Zbog toga i jest stavio sljedeći moto koji se kao crvena nit provlači čitavim djelom: »Sučeliti nam je se sa sobom i rastati od lažnih uzora, nejakih ideala i od idola, ako želimo opstati i časno trajati.« Sve jasno, pa i ovaj knjigozor pleše na tu glazbu.

Ne bih navodio sve teme kojih se Matić dotiče. Može se samo reći da su to teme koje su i nas trale kroz to vrijeme koje on obrađuje. A to je od 5. studenoga 2015. sve tamo do 28. rujna 2021. Zbirka je to zapravo kolumni pisanih u različitim prilikama i za različite medije. Ali ona spomenuta crvena nit (domoljubna, ne komunistička) drži ih zajedno.

Ne libi se kritizirati ni one koji su mu vrlo dragi. Ako to dovoljno brzo ne shvatimo, počet ćemo se pitati zbog čega se okomio na dotične. Uzmimo za primjer dr. Franju Tuđmana. Govori Matić o njegovim zaslugama, ali onda i o njegovim propustima kako ih on vidi. Kamo to ode Matić? Posljednje riječi u knjizi to ovako rasvjetljuju: »Na kraju, poštovani čitatelji, ne ustručavajmo se iskazivati poštovanje prema svim zaslužnim Hrvatima, a posebno poštujmo Franju Tuđmana, ali ne planirajmo, niti gradimo, ništa na njihovim propustima i pogrešnim politikama.« (str. 200.)

Posebno su u knjizi slabo prošli tzv. trilaterarci, kako je i naslov jedne Matićeve kolumne. Zapravo, bolje rečeno, pripadnici raznih tajnih društava. Nimalo im ne oprašta. Očito drži da bi njihov životni stil trebao biti otvoren kakav je i njegov spisateljski. Što se tu ima kriti, domovinu treba voljeti javno, i »basta« rekao bi jedan od njegovih negativnih junaka za neke druge slučajeve. Zaglibio je na životnim stazama, ali se izgleda popravlja, s dozom opreza zaključuje Matić.

Nije teško po donesenom u knjizi pogoditi tko je taj »basta«. Ni neki drugi nisu bolje prošli. Ima tu Neurona, ima Lakiranih, ima Paradera, ima... Časti ih nemilice Matić nadimcima, istaknutim osobinama njihova lika i djela. Tko dobro ne prati društvena događanja ponekada će se upitati tko je taj, ali će uspjeti pogoditi bude li pratio Matićevu misao kroz knjigu. Tako ovo djelo poprima i dozu »ozbiljnog humora«, satire i sličnih pojmova. Iako mu to nije bila prvotna misao, ovo sve doprinosi pitkosti teksta, odnosno njegovu uspjehu kod čitatelja.

Pisac potječe iz duvanjskoga podneblja, što bi bilo čudno da se nije našlo na obzorju njegova pogleda. Pomalo tu vraća dug svome kraju, pomalo uživa što je i sam iz njega, pomalo ga stavlja za uzor drugima. Uvjeren je da je on na čvrstoj domovinskoj crti, unatoč pojedincima koji svojim djelovanjem iz toga iskaču ili su iskakali. Jedan događaj u kojem su se istakli, zajedno s pripadnicima iz drugih okolnih općina jest sljedeći. »Tražeći taj naboj, one s kojima će krenuti u obnavljanje države Hrvatske, Tuđman je za prvu javno organiziranu pobunu Hrvata, slučaj akcelerator, u bivšoj državi, u Duvnu, rekao: "Samo Bog zna koliko nam je pomogla duvanjska pobuna".« (str. 177. - 178.)

Zbog svoga djelovanja Matiću srcu nisu prirasli ni kardinal Bozanić ni papa Franjo. Kratko rečeno, prvome spočitava nedostatak domoljublja, a drugome pogrješku prema Stepincu kojega nikako da proglasi svetim.

S piščevim riječima možemo se složiti ili ne slijedeći mudrost »umijeća mogućega«. Uostalom, i on se to sam često pita. Pa, uzmimo ovo djelo u ruke i čitajmo. Uz razmišljanje, koji je naš zapravo stav o izrečenome.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 31. svibnja 2023.