Skupina autora, Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH, 1991. – 1995., 1. – 2., Hrvatska zvona – HMDCDR, Mostar – Zagreb, 2020.
»Sudeći prema izvješćivanju medija i njegovom odjeku u svjetskoj javnosti, sukob u travnju 1993. obilježio je zločin u Ahmićima, u kojem su, uz pripadnike ARBiH ubijene u borbi, pripadnici HVO-a izvan borbenih djelovanja ubili i civile. U tom je selu HVO kompromitirao svoje pravo na obranu. Posljedice su bile trenutačne i još traju. Napad ARBiH na HVO u Konjicu i etničko čišćenje općine gurnuto je u drugi plan.« (1., str. 331.) U ovim riječima Davora Marijana zgusnuta je sva višeslojnost hrvatske borbe za opstanak u Herceg Bosni, BiH. Netko je htio da se dogode Ahmići. Tko? U knjizi to nije pobliže razmatrano, pa ne ćemo ni mi.
No, ne mogu Ahmići niti bilo kakav drugi stvarni ili pripisani zločin Hrvatima umanjiti ili pobrisati zločine koji su se dogodili nad njima. Statistika je neumoljiva. »Od 67 općina koje obuhvaća popis hrvatskih žrtava u ovoj knjizi, u razdoblju između dva popisa broj hrvatskog stanovništva povećan je u samo 14 općina, dok je u svim ostalim općinama smanjen.« (2., str. 13.) Očito da je sve jasno. Govore to i druge brojke. Tijekom Domovinskog rata u BiH ubijeno je 8.383 Hrvata. Podatci, pak, o 3.261 ubijenom hrvatskom civilu i zarobljenom pripadniku HVO-a navedeni u djelu pred nama »mogu poslužiti kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u BiH u spomenutom razdoblju.« (2., str. 15.)
Na priređivanju ovog djela u dvije knjige radili su Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić i Petar Kolakušić. Nutarnja struktura knjiga sastoji se od tri dijela. U I. dijelu Davor Marijan razmatra rat za opstojnost Hrvata, 1991. - 1995., što je zapravo pregled političkih i vojnih događaja u Domovinskom ratu, s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH. U II. dijelu, koji ima dodirnih točaka s prethodnim, Ante Nazor donosi neke činjenice o zločinima nad Hrvatima u BiH te izvore o muslimansko-hrvatskom sukobu u dijelu BiH. Zlatan Mijo Jelić i Petar Kolakušić u III. dijelu donose popis i opis zločina pripadnika JNA i srpskih snaga nad civilima Hrvatima i zarobljenim pripadnicima HVO-a, a nakon toga donose isto to samo sa strane muslimanskih snaga. Zbog šokantnosti pojedinih zločina i dostojanstva žrtve neki zločini jednostavno nisu opisani.
Važno je napomenuti da je djelo pisano vrlo pregledno, s neprestanim uporištem na provjerljive činjenice. Mlađi naraštaji s lakoćom će ući u slijed događanja u ta nesretna vremena. To će isto moći učiniti i tuđinci, jer je sve usporedno prevedeno na engleski, osim tabela i popisa žrtava u III. dijelu, što je šteta. Vrijednost ovoga djela je i u tome da određeni tuđinci mogu čitati kako su Hrvati stradali u BiH i neka već jedanput prestanu s nepravednim blaćenjem i zataškavanjem. Ako ništa drugo, neka oni i drugi neskloni Hrvatima ne mogu reći da nisu znali. Znali su itekako. Uz to, neka obrate pozornost da su Hrvati ubijani i poslije Domovinskog rata sa svrhom da im se onemogući povratak ili da se ponovno isele.
Ovakvo ili slično djelo davno je trebalo biti objelodanjeno. Ali bolje ikad nego nikad. Još smo mi u borbi za svoju slobodu. Samo nemojmo stati. Uzmimo ovo djelo u ruke i razmišljajmo kako je to bilo u ona olovna vremena koja su Hrvatima prijetila nestankom.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 14. listopada 2020.