Print Friendly, PDF & Email

Stanko Bašić, Razgovori, Vlastita naklada, Zadar, 2023.

Pred nama stoji podeblja knjiga, 300-tinjak stranica. A naslov jednostavan: Razgovori. Tako je nekada radila slavna ljevičarka Oriana Fallaci. No, Stanko Bašić niti je ljevičar niti ratni izvjestitelj. U čemu su onda slični?

Malo širim predgovorom sam Bašić nam objašnjava o čemu se u knjizi zapravo radi. Skromno kaže da je ovo njegovo djelo nastavak onoga Razgovorom prema životu. Nisam ga čitao, ali zapažam da je i ono zacijelo išlo bašićevim putem. Gradnja je to duhovne kuće hrvatskoga naroda, njegove kulture, građom koja je pomno probrana. I tu je dodir s Orianom Fallaci. Njezini razgovori također su bili sastavljeni na isti način, makar nam se ne sviđala ideologija koju je provlačila kroz te razgovore i koja je bila okidač za biranje baš tih ljudi koje je Fallaci birala.

Bašić se, dakle, ozbiljno priprema za svoje razgovore. Daleko je to od onih pitanja koja počinju s: »Recite nam nešto o sebi«. On je već mnogo toga pročitao ili saznao o dotičnom nastojeći iz njega izvući što više o onome o čemu želi s njim razgovarati. A to je uvijek neka zanimljiva tema i za Bašića i za društvo u cjelini. Uvodom u razgovor kratko ju naznačuje i onda nenametljivo ulazi u sam razgovor.

Ima ipak jedan razgovor gdje u uvodu stoji da o dotičnoj osobi i njezinu radu ne zna zapravo ništa. Radilo se o Jagodi Beader-Maričić. Kolega je trebao o njoj pisati, spriječen je i onda šalju njega. A kolega mu veli da se Jagoda bavi izradom tanjura, da je to izlagala u Zadru te da sada izgleda slika. I od ovoga »ništa« Bašić pravi veliki razgovor. Približava nam nekoga tko je tu kraj nas, radi dobre i zanimljive stvari, dok mi o svemu tomu ništa ne znamo.

Ovaj primjer, slučajan, pokazuje nam da Bašić ne ide u potragu za nekim poznatim, razvikanim imenima da bi s njima razgovarao i njihovom »veličinom« dodao nešto i svojoj. Njemu je važna bit. Govori nam i o manje poznatim imenima iz kulture, ali ta imena nam imaju što reći. On je time zadovoljan, ispunio je dug sebi i svojoj domovini. Zna da je ovo vrijeme prolazno, kao što zna i da se u tom vremenu mogu ostaviti trajnije stvari.

Izgleda kako je sve ove razgovore objavio u Slobodnoj Dalmaciji, barem prema rečenome u Predgovoru, jer nema naznake ispod pojedinih razgovora gdje je to i kada objavljeno. A ne bi bilo loše da ima. Lakše bismo razumjeli vrijeme o kojemu se radi, je li ono prije ili poslije Domovinskoga rata. Utjecala su ta vremena i na postavljena pitanja. Ona prije morala su biti u skladu s ideologijom u društvu, a ona poslije u skladu s ideologijom u mediju u kojem se razgovor objavljuje. Ipak, Bašić se malo toga držao. Išao je svojim putem pa taman morao platiti cijenu za to.

Puno je područja zahvaćenih u razgovoru. To su pitanja, idemo redom kako se pojavljuju, iz nakladništva, književnosti, znanosti, filozofije, općenito kulture, publicistike, teologije, politike, školstva, jezikoslovlja, arhitekture, slikarstva, kiparstva, arhivistike, glazbe... Ako je tema bila zanimljiva i on nije uspio razgovarati s dotičnim, znao je, ali rijetko, i prenijeti razgovor s njim s nekih drugih strana. Čuvao je tako svoju ozbiljnost i svoj smjer.

Nije uputno izdvajati neki razgovor, jer je zbog svoje gradnje svaki zaista svijet za se. Ali bih uputio na onaj s naslovom Don Quijote i slomljena koplja. Kratko, govor je tu o nacionalnom stilu u umjetnosti. Pa se tako Bašić dotiče i odnosa prema tome u ona nesretna huda jugokomunistička vremena. Mlađim naraštajima to će zacijelo biti zanimljivo i poučno.

Svatko tko uzme u ruke ovo djelo moći će iz njega nešto naučiti, a ne protratiti svoje vrijeme pitajući se što mu je to trebalo. Pomoći će mu u tome tečan i dotjeran stil. Uglavnom, Bašić je dokazao da je i vrstan novinar koji može biti uzor onim mlađima. Da je vrstan književnik, dokazao je to davno prije.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 20. prosinca 2023.

Osobno