Francisco Franco y Bahamonde, Masonerija, Naklada E. Čić, Zagreb, 2014.
Kako god okreneš, nezgodna je ovo knjiga. Najprije govori o nečemu što su nam uporno utuvljivali u glavu da ne postoji, da je teorija urote, dok dotični i sami nisu izišli na svjetlo dana. S druge strane pitamo se što ako je barem djelić od ovoga istina? Kako, dakle, na kraju krajeva sve to prihvatiti?
Knjiga pred nama ustvari je zbirka članaka koje je general Franco, kako je pisac najpoznatiji, objavljivao pod pseudonimom Joakim Boor 1946. - 1951. Znamo, bio je pobjednički general, smlavio je komuniste, pa je postao diktator. Da ne bismo otišli u razglabanje svega toga, upitajmo se zbog čega tako hrabar nije dotične članke objavljivao pod svojim imenom? Nakladnik u uvodu kaže da je u tom slučaju moglo doći i do izravnog svjetskog oružanog napada na Španjolsku. Idemo ih malo pogledati, pronalazeći njihove bitne točke. Dodajmo samo još da je članaka 49 i da je knjiga pozorno uklonjena iz fonda podataka španjolskih knjižnica. Neka rukica je bila marljiva.
U svim člancima su naglašene dvije stvari: bit masonerije i uklanjanje isusovaca iz Španjolske. Franco masonstvo promatra kroz događaje u svojoj voljenoj Španjolskoj. Zbog toga ne ćemo pronaći toliko podataka o masoneriji kako bismo se nadali, iako su bitni tu, nego ćemo pronaći obilje plodova njezina djelovanja. Franco ih iznosi na svjetlo dana bez dlake na jeziku i onda po njima razvija priču o povijesti i o biti te pojave u svijetu. Stalno naglašava činjenicu da je masonerija engleski proizvod, da u Engleskoj većina ljudi visoke vrijednosti pripada masoneriji. Dodaje da se masoni u Španjolskoj ističu u izdaji domovine i da su prijetnja religiji. Oni su, kako kaže, podle osobe koje su zbog vlastita bogaćenja sposobne svoju braću prodati neprijatelju. Zanimljiva je i njegova sljedeća tvrdnja: »Demokracija je javna, a masonerija je tajna, demokracija poznaje prava, a masonerija ih ponižava, demokracija osjeća načela slobodne volje političkih udruga, a masonerija ih pokorava uz prisegu i kaznu brisanja iz članstva, ili smrtnom osudom, po nalogu "viših".« (str. 29.) Dodaje i ovo: »Kada masonerija živi u zemlji s katoličkom vjerom, ona se hrani otpadnicima, ateistima i odmetnicima, u čijem se krugu, naravno, susreće s obmanjivačima, zlotvorima, slobodnim razvratnicima i s većinom niskog društvenog taloga.« (str. 31.)
A što je s isusovcima? Isusovce progone u Francuskoj, zatim u Parmi i Napulju, da bi ih slistili u Španjolskoj. Zna se tko, masonerija, jasan je opet Franco. Papa Klement XIV, franjevac, kardinal Ganganelli, ne mogavši se oduprijeti prijetnjama 21. srpnja 1773. dokinuo je isusovački red. Jednostavno tako, bez da je osudio njihov nauk, sustav, običaje. Francuska revolucija mogla je početi. Svjestan svega njegovo pismo formulirano je tako da je u nekoj drugoj prilici moguć opoziv. Povijest se, dakle, »zaigrala«. Spletke, ratovi na sve strane, pod koprenom humanosti.
Kako se god odnosili prema masoneriji, knjigu treba pročitati. Otvara oči i ukazuje na zakulisna kretanja u društvu. A sve se to lomi preko svakoga od nas.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 22. ožujka 2015.; hrsvijet.net, 28. ožujka 2015.