Arnold Benz, Budućnost svemira. Slučaj, kaos, Bog, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.
U Europi se nedavno raspravljalo, a kuha se još žešće raspravljanje, o potrebi spominjanja ili ne njezinih kršćanskih korijena u ustavu koji bi trebao vrijediti za sve. Ono što se trebalo podrazumijevati pretvorilo se u nešto dvojbeno zahvaljujući onima koji prisežu na demokraciju, znanstveni razvoj...
Arnold Benz postupa posve drugačije. Profesor je astrofizike i ne stidi se svojih znanstvenih i kršćanskih korijena. Kako pokazuje u knjizi, znanost i vjeru pomiruje zahvaljujući poglavito svojoj otvorenosti. Postavlja se kao onaj tko istražuje i zaključuje, a ne kao onaj tko već unaprijed zna što treba ostvariti.
Stranicama nevelika, ali značenjem bremenita, ova nam knjiga ne iscrtava put kojim bi trebalo krenuti, već nas potiče na razmišljanje. Put ćemo valjda sami naći. Spomenimo njezina četiri poglavlja: Svemir, vrijeme i stvaranje; Fizika i stvarnost; Život i umiranje; Budućnost. Bilo bi bolje da je umjesto naslova Budućnost svemira stavljen neki drugi kao »Ogled o svemiru« ili slično, ali to ne umanjuje dosege ove knjige. Onaj tko je znanstvenik naći će u njoj nadahnuće za otkrivanje svijeta vjere, a onaj tko je vjernik naći će u njoj nadahnuće za otkrivanje svijeta koji nas okružuje. Na jednostavan i privlačiv način pomiruje te dvije datosti, odnosno krpi rascjep koji je među njima nastao u Srednjem vijeku.
Koji je početni Benzov stav? Poslužimo se njegovim riječima: »Bog se u svemiru ne može prirodoznanstveno dokazati jer je prirodna znanost s kauzalnim postulatom i objektivnošću izabrala način postupanja i jezik kojima se Bog ne može opaziti. Ali „religiozni“ razum može u potpunosti opažati odsjaj Božjeg djelovanja u prirodi, na primjer u postojanosti prirodnih zakona koji donose novo te u stalnom stvaranju nove nazočnosti iz ničega.« (str. 66.) Benz je, dakle, potpuno svjestan da su vjera i prirodna znanost različite jedna od druge, ali to nije razlog za njihovo međusobno potiranje, to su samo dva puta stjecanja iskustva o jednoj te istoj stvarnosti. Stoga su zacijelo griješili oni koji su kušali na temelju prirodoznanstvenog istraživanja dokazivati Božje postojanje, a i oni, posebno iz anglosaksonskog područja, koji vjeru kušaju svesti na skromnu metafiziku čija bi zadaća bila odgovarati na pitanja na koja prirodna znanost još nema odgovora.
Počnemo li razmišljati na Benzov način do čega bismo mogli doći? On misli da je to djelatna vjera. Svim svojim bićem uronjeni smo u stvarnost i nema nekih naših uvjerenja koja bismo trebali ostaviti među četiri zida, kako nas o tome uči Francuska revolucija kada govori o vjeri. Čovjek je jednostavno cjelina i na pravi način treba vrjednovati sav svoj svijet. To će ga odvesti prema životnom načelu koje se naziva »nada«. Jednoga će dana, kako nas uči današnja znanost, sunce i zemlja nestati. No, to nije razlog za zabrinutost, to je razlog za pravilan odnos prema životu. Nalazimo se pred budućnošću koja je otvorena, nipošto nije, dakle, unaprijed određena. Svjedoče o tome dva nova pojma. Prvi je slučaj koji se pojavio s kvantnom, a drugi je kaos koji se pojavio s nelinearnom mehanikom. Benz odlazi i korak dalje te govori da nada proizlazi iz Isusova uskrsnuća. Smrt, naime, nije kraj, ona je točka susreta. Najviše se to vidjelo u Isusovu uskrsnuću. Prvi kršćani su taj događaj shvatili kao početak novog vremena. Pokazao im se novi oblik života koji u sebi uključuje ono staro. Benz zaključuje: »Svemir ima fascinirajuću povijest. To je nastajanje reda iz kaosa, iznenadnog pojavljivanja novog kao preobražavajućeg strukturiranja postojećeg. Novo ne nastaje iz ničega već iz postojećeg materijala čija se struktura raspada. Na drugoj razini opažanja i ako dopustimo da nas to dirne, u događaju Uskrsa isto tako imamo iskustvo nečeg ponajprije zagonetnog i preobražavajuće novog koje je nastalo usred razbijenog svijeta skupine učenika.« (str. 145.)
Kako društvu na Zapadu, tako je ova knjiga bila potrebna i hrvatskom društvu. Zablude o rascjepu vjerskog i znanstvenog još su previše nazočne u njemu. Podgrijavane su s obje strane. A istina je obično negdje u sredini, u spajanju različitoga, u dostojanstvu cjelokupnog ljudskog postojanja. Benz nam to zorno pokazuje govoreći nam o velikim prijepornim pitanjima. Očito je pronašao odgovore na mnoge svoje životne upitnike i pisao ovu knjigu s puno ljubavi i s puno razuma. Zbog toga je ona izvrsno djelo za istinske vjernike i istinske znanstvenike. Ostalima ostaje proniknuti u njezinu mudrost ako ne žele tumarati ovim svijetom.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 5. lipnja 2006., 21.00 – 21.45