Jakša Fiamengo, Vrijeme s greškom, DHK, Zagreb, 2012.

Mediteran. Sunce, more i povijest. Tako je lijepo ispjevati pjesmu tome podneblju. I pronaći sebe u toj pjesmi, naravno. Fiamengo je toga svjestan te samouvjereno korača naprijed.

Pjesme u ovoj knjizi podijelio je u 6 ciklusa: Zapovijed svjetlosti; Sedlo Sv. Mihovila; Šešir, štap, tikvica; Stvor od uvale; Stari vjetar; Odjavna špica. Već iz njihova naziva da se naslutiti o čemu i kako pjeva. Nastoji svojim perom zahvatiti široko i onda doći do točke svoga postojanja u svemu tome. Iako ne progovara tako izravno o Bogu, svjestan je da ga iza svega ovoga očekuje drukčija stvarnost kojoj mora odgovoriti na dostojan način.

U pjesmi Drvored u ljetnom predjelu sažimlje svoj pogled na život oko sebe. Tu smo gdje jesmo, vrijeme prolazi mimo nas, a nama je stajati u svečanom stavu jer jedino tako dočekat ćemo sunce i sačuvati svoj mir. Bit će tu i kiša, more će se uzbibati, tražit ćemo putokaze. Kamo će nas sve to odvesti? Ovisi od toga kako budemo odgonetavali znakove oko sebe. I kada nas pohode sve te mijene najbolje bi bilo uzeti šešir, štap i tikvicu pa se zaputiti prašnjavim stazama. Donijet će nam to mir, onaj mir što ga ćutimo u debelim, samostanskim zidinama. Na kraju svega dolazi nam odbaciti svoj životopis, svesti ga samo na nekoliko stvarčica jer se jednoga dana odlazi. A tada će sve biti drukčije.

Ovako izgleda Fiamengova misao dok je polako pratimo iz pjesme u pjesmu. Kao da se igra školjkama u pijesku. Ali ta misao nije samo njegova, ona je i naša. Uostalom, to i jest zadatak pjesme. Ukazati nam na ono bitno, prenijeti nam poruku koja ima svevremensko značenje. Naš pisac čini to polagano i smjerno. Svjestan je da nam je sve darovano i da ljepota ovoga svijeta ima smisao ako je prihvatimo kao takvu, ne kao nešto što bi nam samo trebalo poslužiti i ništa više.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 18. svibnja 2014.; hrsvijet.net, 17. svibnja 2014.; glasbrotnja.net, 17. svibnja 2014.