Michael D. O'Brien, Pomrčina sunca, Verbum, Split, 2004.
Unatoč tomu što broji oko 800 stranica ovaj roman je postao uspješnicom. Govori o srazu vječnih katoličkih istina i istina obmotanih nazivom suvremenosti. Nije to nipošto obranaški govor, već pitko književno štivo koje zasijeca u uljudbu današnjeg zapadnog čovjeka. Javna glasila imaju velik utjecaj na pučanstvo. Preko njih nositelji moći stvaraju tzv. virtualni svijet. A stvarnost je tako drugačija.
Michael O'Brien suvremeni je kanadski pisac, esejist i slikar. Piše i održava predavanja o vjeri i kulturi. Urednik je katoličkog obiteljskog časopisa Nazareth Journal. Sa svojom ženom izrodio je šestero djece. Mnogo toga o njemu može se pronaći na stranicama www.studiobrien.com.
U središtu radnje romana dječak je Arrow. Igrom slučaja nazoči zločinu vladinih snaga. Helikopterima su napali i uništili zajednicu u kojoj je živio, nakon toga i obližnji samostan časnih sestara koje su već unaprijed preko javnih glasila proglasili ludima. Namjera im je bila sve prikazati kao obračun neprikladnih skupina u društvu i na temelju toga pojačati već stroge zakone koji će im poslužiti za što lakše postignuće njihovih probitaka. Dječaku pomaže svećenik Andrej. Kao dušobrižnik časnih sestara išao im je u posjet i uletio u središte događanja. Sve konce iz sjene vuče Maurice, ravnatelj unutarnje sigurnosti u državi, odnosno pripadnik tajnih društava čiji su članovi »najbogatiji i najutjecajniji ljudi u području politike, novčarstva, javnih glasila i kulture. Ljudi koji drmaju svijetom. Posljednjih četrdesetak ili nešto više godina polako, ali ustrajno namjeravaju korjenito promijeniti svijet«. (str. 597.) Radnja je puna zapleta i obrata, kao u najboljim krimi romanim
Ovo književno ostvarenje spada u područje apokaliptične literature ili u područje govora o urotama, čime se naročito bavi suvremena publicistika. Ipak, knjiga u čitatelju ne će ostaviti strah, već želju poći pravim putom te sebi i svijetu oko sebe podariti nadu.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 13. ožujka 2006., 21.00 – 21.45