Marko Bošković, Put do raja, HKD Napredak, Kreševo, 2006.
Kao ljudska bića svi smo mi na putu, ali ima nas koji smo malo više. To se itekako odnosi na Marka Boškovića. Rat ga je iz Sarajeva poslao na put. A on kao pjesnik ne zaboravlja gdje je rastao, iskusivao život, čemu se nadao i što je volio.
Svojim pjesmama ne trsi se prigrabiti stolicu na suvremenoj književnoj pozornici. Njemu je samo namjera razumljivim riječima izreći ono što osjeća, a u koje će književno strujanje netko to staviti, izgleda da ga nije previše briga. Njega je život stiskao i on traži izlaz u svjetlosti. »Ja ne vjerujem / u tamu noći kasne. / Ja gledam u svjetlo, / i kad zadnja zvijezda zgasne!« (***) Opaža oko sebe grde stvari, ali im ne dopušta da ga obuzmu i pretvore u spodobu koja luta ovom zemljom. On je ustrajan i smjel. Ujedno u nekim ovim pjesmama izražava i svoje duboko domoljublje. Spomenimo pjesmu Ratna noć i crni dossier u kojoj u istu ravan stavlja Vukovar i Sarajevo. Životna smjelost i nesalomljivost ogleda se i u drugim njegovim pjesmama.
Donosi mnogo slika iz svoga djetinjstva, duboko u sebi nosi krajolik iz kojega je potekao, u svoj njegovoj prirodnoj ljepoti i duhovnosti. Jednostavno hoće reći potekao sam iz naroda i ne stidim ga se. Suosjeća s njim, podržava ga, krijepi se na njegovoj mudrosti. Svjestan je da je sve prolazno na ovoj zemlji i da će iza nas ostati samo ono što smo dobra učinili. Kaže to sam naslov zbirke, a i sljedeći stihovi vode prema tome: »Lađa života moga / Na kapi vode / Ka smiraju dana / plovi!« (***) Samo ponizan čovjek može izgovoriti ovakve riječi.
Dobro je da je nakladnik tiskao ovu knjigu. Nadam se da će nam pisac podariti još zanimljivih stihova dok njegova životna lađa bude išla svome ishodištu.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogleda, Međugorje, 1. prosinca 2008., 13.15 – 13.45