Bio je Domovinski rat. U banjalučkom kraju borbe nisu vođene. Ali svejedno, ginulo se i tamo. Hrvate su odvodili u velikosrpsku vojsku ili su ih ubijali na licu mjesta. Kao recimo don Ivana Grgića. Jedne nedjelje, a bilo je to 8. studenoga 1992., nije se pojavio na uobičajenoj pučkoj sv. misi. Nestalo ga. Pronašli su ga koji dan kasnije. Mrtav, metak mu je raznio lubanju.

Don Anto Orlovac opisuje u ovoj knjizi, ne samo smrt, nego i čitav životni tijek svog negdašnjeg župnog pomoćnika. Od njega je pošao u svoju prvu i jedinu župu, Ravsku. Kao i tada dok je bio s njim, tako i sada nastoji proniknuti u njegov lik i djelo. Roditelji mu potječu iz Kotor Varoši u banjolučkoj biskupiji. U potrazi za boljim životom preselili su se u Baranju. Zbog toga kasnije u sjemeništu i u bogosloviji Ivana zovu Baranjac. Opredijelio se za biskupiju podrijetla svojih roditelja i tu Bogu na mučenički način, kako vjeruje Orlovac i vjernici, Bogu predao svoj mladi život.

Teško je proniknuti u dušu zločinaca i reći zbog čega su ga zapravo ubili. No, jedna od stvari koja se nekima tada nije sviđala, pa i među Hrvatima, bilo je njegovo pozivanje na ćudoređe. Nije podnosio, između ostaloga, da se pljačkaju tuđe kuće. Neki su ga opominjali da bude tiši, ali on se nije dao. I nije htio napustiti svoju župu, otići na odmor čak i onda kada mu je biskup Komarica to savjetovao. Bio je to njihov zadnji susret i susret drugih svećenika s njim.

Orlovac donosi i dosadašnja obilježavanja don Ivanova ubojstva. I biskupi, i svećenici, i vjerni puk Božji dolaze taj dan razmišljati o duhovnom pastiru koji nije ostavio svoje stado. Drago im je da su ga imali i mole Boga da jednoga dana bude uzdignut na čast oltara, da bude službeno proglašen mučenikom. Nadajmo se da će i ova knjiga barem mrvicu u tome pomoći.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 22. ožujka 2015.; hrsvijet.net, 19. ožujka 2015.; glasbrotnja.net, 20. ožujka 2015.