Marko Matić, Srbi u Hrvata, Dan, Zagreb, 2010.

U ova vremena gadno je pisati o manjinama u državi Hrvatskoj. Nije važno tko je kriv, kriv si ti jer si pripadnik većinskog naroda. Matić se ipak toga ne ustručava. K tomu, britak je na jeziku. Kud ćeš veće nevolje.

Tko pozorno ne pročita ovu knjigu mogao bi Matića optužiti za nacionalizam. U prvi plan stavio je hrvatstvo i njegov današnji položaj. Puno toga prelama preko leđa srpske manjine u Hrvatskoj. Čini mu se da je povlaštena, a to nitko ne bi smio biti, čak ni većina.

Ovo je zbirka ogleda na razne teme i zbog toga ne možemo tražiti sustavnost u iznošenju gradiva, osim ako time ne shvatimo zabrinutost za hrvatsku državu. U pojedinim trenutcima nemoći autor viče da je najbolje proglasiti se manjinom, poglavito srpskom, u Hrvatskoj pa ćeš biti zaštićen. (str. 89.) Njima je puno toga dopušteno, a tebi kao većini nije. Imamo li snage »zadračiti« svoje i ne dopuštati više da drugi tuda prolaze i vršljaju po svojoj miloj volji?

»Sve gore napisano nije rečeno zbog toga što sam nestrpljiv u pravljenju svoje države, nego zbog toga što se očite i opipljive greške u stvaranju nezavisne države Hrvata gomilaju, ponavljaju i napravljeno opasno razaraju.« (str. 60.) Tko uspije zamijetiti iznesene Matićeve riječi uspjet će pravilno razumjeti ovu knjigu. Osjetit će njegovu bol zbog svega što se događa i stisnuti mu ruku. Nije danas lako biti Hrvatom u svojoj državi, da jest ne bi se branitelji tako lagano ubijali, ali to ne znači da su Srbi svemu krivi. Oni su za Matića metafora i često oruđe u tuđim rukama. Ni za njih ni za nas nije dobro da stvari idu tim smjerom. Razne politike će proći, a mi ćemo ostati u ovim krajevima. Kakvi će nam biti odnosi?

Sam naslov knjige krik je protiv onih koji bi Srbe htjeli proglasiti konstitutivnima u hrvatskoj državi, iz manjine uzdići ih u većinu. A oni su jednoga dana došli u Hrvata, poručuje pisac.

Ovo je zaista ona vrsta knjiga kod kojih se treba više gledati ono što stoji iza onog što se kaže, a ne samo to kazivanje. Zbog toga ne bi trebalo na sve odmahnuti rukom, nego razmisliti o donesenim činjenicama i uvažiti ono što mislimo da je za uvažavanje. Od bilo kakva etiketiranja nema ništa.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 28. svibnja 2012.; hrsvijet.net, 27. svibnja 2012.