Josip Pečarić, Rasizam svjetskih moćnika, Vlastita naklada, Zagreb, 2012.
U obranu svoje domovine Hrvatske ustali su ljudi različitih zanimanja. I to još i sada čine, jer su vremena ustrajno zahtjevna.
Jedan od takvih je i Josip Pečarić. Matematičar svjetskoga glasa. Za protivnike nezgodan. Poznat, načitan, logično razmišlja. I ne predaje se. Piše i govori o svemu onome što pogađa Hrvatsku ovih godina. Ukazuje na nepravdu, pronalazi i nudi rješenja.
Pečarićeva knjiga pred nama satkana je ustvari oko pisma Vijeću sigurnosti UN-a koje je napisao i kojeg su supotpisali mnogi hrvatski intelektualci, uglednici, akademici, biskupi. Jedino je među njima malo političara. Oni čuvaju svoja mjesta. Nije se uputno bosti s nakaradnom međunarodnom pravdom koja za sebe tvrdi da je vrhunska, a svi vide njezinu rugobu. Ne žele shvatiti da i sramota ostaje dugo, dugo, baš kao i ispravno ponašanje. Uz to treba pribrojiti i lom koji ostavlja u duši.
Haaški sud dovezao se naših generala Gotovine i Markača jer su predvodili vojsku koja je oslobodila Hrvatsku i koja je spriječila pad Bihaća, odnosno genocid mnogo veći nego onaj u Srebrenici. A V. Britanija, Nizozemska i još neki već su bili pripremili proglašenje srpske pobjede u ratu, zajedno sa zadržavanjem svega onoga što su osvojili. I sad u nedostatku pokojnih Tuđmana i Šuška kažnjavaju druge Hrvate. Zbog pobjeda u BiH, pak, uhitili su generala Slobodana Praljka te još pet njih. I njima čine isto što i drugima iz Hrvatske.
Razvijajući priču o ponašanju tzv. Međunarodne zajednice prema Hrvatskoj, Pečarić donosi i neke vrlo zanimljive, logične činjenice i zaključke. Tako navodi da bi nam se ta tzv. Međunarodna zajednica trebala ispričati zbog svog nasrtaja na naše pravo na slobodu. Još je papreniji navod da general Gotovina treba biti predložen za Nobelovu nagradu. Razlog: Ne dopustivši da padne Bihać spasio je najmanje 100.000 ljudi. Iznesenim i sličnim navodi nas na razmišljanje: zbilja, zar to nije tako?
Osim ovoga što smo lapidarno spomenuli, u knjizi su doneseni i intervjui s Josipom Pečarićem i njegovi govori. Tu su i govori koji su o ovoj knjizi razni izrekli na njezinom predstavljanju. Sve je u pokretu, sve kruži oko nečega sržnog kao u svemiru, u ovom slučaju hrvatskom svemiru.
Umjesto pohvala knjizi navedimo sljedeći ulomak. »Bivši ministar pravosuđa, a danas pomoćnik glavnog tajnika UN-a, Ivan Šimonović izjavio je 2009. godine američkom veleposlaniku Foleyju da su Vladini dužnosnici spremni otići u Haaški sud i optužiti generala Antu Gotovinu za krađu tzv. topničkih dnevnika. Samo je potreban takav smještaj u sudnici da ne gledaju Gotovinu u oči jer je on, kazao je Šimonović, nacionalni junak.« (str. 309.) Pečarić je svojim radom i ovom svojom knjigom potpuna suprotnost dotičnom gospodinu, drugu, što li je. I to je najveća pohvala njemu i ovoj njegovoj knjizi.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 13. kolovoza 2012.; hrsvijet.net, 12. kolovoza 2012.