Željko Raguž, Već viđeno, Crkva na kamenu, Mostar, 2008.

Je li davno bio ožujak 2002.? Ma kakvi! A je li se od tada puno toga dogodilo? E, to je već neka druga priča! Nju nam priča Željko Raguž u ovom zanimljivom publicističkom djelu. U listu Crkva na kamenu objavljivao je svoju kolumnu »Nekad i danas« i nakon srpnja 2008. sve te tekstove sabrao i podastro javnosti na drugi način. Tek sada oni, naime, progovaraju puninom svoje snage i uvjerljivosti.

Raguž ne odlazi daleko. Uglavnom se drži ozemlja Herceg Bosne, odnosno Bosne i Hercegovine. »U bivšoj Jugoslaviji hiperinflacijom zakona "nastojala se" postići nacionalna ravnopravnost, ali je najveći broj instituta ravnopravnosti zakazao u praktičnoj primjeni u realnim životnim odnosima. Jedini kohezijski elementi bivše Jugoslavije bili su jedinstvena komunistička partija i jedinstvene sile represije: vojska i služba sigurnosti. U takvoj Jugoslaviji Hrvati su nakon bleiburškog poslijeratnog stradanja i nametnute anateme bili narod koji je morao politički nestajati da bi takva Jugoslavija živjela.« (str. 13.) Vratimo se još malo dublje u prošlost. »Golema osmanlijska vojska, koju je vodio Mehmed II. Osvajač, krenula je početkom 1463. iz Drinopolja u smjeru Bosne. Ulaskom osmanlijske vojske u Bosnu gradovi su padali bez većeg otpora. Osmanlije su za mjesec dana potpuno okupirali Bosnu, a 20-ak godina kasnije i Hercegovinu.« (str. 22.) A ovako nam nekako izgleda sadašnjost. »Jesu li Hrvati u FBiH konstitutivan narod nakon negiranja izbornih rezultata prema izborima u studenom 2000.? Jesu li veleposlanici velikih sila i visoki predstavnik, utječući na stvaranje matematičke kombinacije Alijanse za promjene, srušili odluku Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda u BiH?« (str. 14.) Čini mi se da je ovim riječima sve rečeno. Prisutna su u Raguževu pisanju i druga razdoblja okupacije, ali ovo su ona najpogibeljnija.

Potrebno se kratko osvrnuti i na stil. On je na visini publicističkog zanata. Rečenice su jasne, te u isto vrijeme i dovoljno sažete i duge. Upravo onakve kakve se traže u zadanim okolnostima pojavljivanja. Puno toga najavljuje se već samim naslovom. On je ponekad duhovit, aforističan, zajedljiv, prkosan. Kad ovakvom stilu još pribrojimo popis imena koja se pojavljuju u knjizi, možemo reći da je zanatska strana uzorno napravljena.

Svatko ima pravo pročitati ili ne ovo djelo. Međutim, svatko nema pravo biti protiv svoje domovine. Za nju se treba boriti na svim mogućim poljima. Raguž pokazuje jedan od puteva.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 14. lipnja 2010., 13.15 – 13.45