Tomislav Žigmanov, Hrvati u Vojvodini danas. Traganje za identitetom, Hrvatska sveučilišna naklada – Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2006.

Povijesne granice su se mijenjale, a oni su se povijali pod njima. Riječ je o Hrvatima u Vojvodini. Tomislav Žigmanov ne ide daleko u povijest, čak ni tamo do 1918., on radije govori o godinama nakon 1990. Uspostavljena je država Hrvatska, a oni u Vojvodini su i dalje na vjetrometini. Iako ih nije pohodio rat, pale im kuće, ruše crkve, protjeruju ih, ubijaju. Nisu čak ni manjina. To postaju tek početkom ovog tisućljeća. Broj im se ubrzano smanjuje, nestaju čak cijela naselja. Međunarodna zajednica uredno šuti, u isto vrijeme kukajući po Hrvatskoj. A trebalo bi misliti o povratku, o vezama s domovinom. Postoji li jednostavno nada?

Žigmanov vješto progovara o ovim događajima i daje nam dobar uvod u današnji život Hrvata u Vojvodini. Knjiga je sastavljena od članaka koji su izlazili u različita vremena i za različite namjene. Nu, pisac se potrudio što više ih međusobno povezati da bi nam na taj način bolje približio temu. Podijelio ih je na dva dijela: Činjenice iz suvremenosti; Prinosi za suvremenu kulturnu povijest. Nižu se ne samo imena i događaji, nego i razmišljanja. Žigmanov otvoreno progovara o poteškoćama i nastoji naći izlaz iz njih. To je jedna od velikih odlika ove knjige. Ne kuka, ne traži krivca, tek prepoznaje poteškoće i ima ih hrabrosti početi rješavati.

Koliko god je izbjegavali, knjiga je u vrijeme izlaska pobudila pozornost javnosti. Hrvati u Vojvodini tako su nam blizu, a tako daleko. Službena hrvatska politika ne poklanja im dovoljno pozornosti, ali to ne znači da oni nisu važni. Znam, promijenit će se vremena, samo je pitanje hoće li njih tamo biti. Na to zacijelo računaju oni koji ih napadaju. Žigmanov diže svoj glas. Podržavamo li ga i kako?

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogleda, Međugorje, 2. veljače 2009., 13.15 – 13.45