Josip Jović, Lijepa naša kolonijo, Vlastita naklada, Split, 2006.

Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća izgledalo je da je Hrvatska ostavljena na cjedilu. Dopustili su da na nju nasrnu sa svih strana, a oni su samo čekali da posao bude završen. Na njihovu žalost, a našu radost, namisli su im poremećene. Hrvatska je uz pomoć prijatelja pobijedila. Oni su morali izići iz sjene.

Više manje ovako izgleda pozornica koju opisuje Josip Jović u ovom svom publicističkom uradku. Stilom vrsna novinara pokušava odgovoriti na dva pitanja: Tko i kako vlada svijetom (I. dio); Tko i kako vlada Hrvatskom (II. dio). Na kraju je donesen prilog: Autor kao žrtva podaničke politike. Krug je zatvoren: svijet, domovina, pojedinac. Što se tu može učiniti?

Samo naizgled ova knjiga ubija nadu u čitatelju. Ma, zar nisu zastrašujuće riječi da glasovita liberalizacija financija i usluga ustvari znači dopuštanje međunarodnim bankama da istisnu domaće suparnike tako da nijedna zemlja ne može izvršiti onaj oblik nacionalnog gospodarskog planiranja koji je omogućio razvoj bogatih zemalja. (str. 18.) Onda govor o masonima i njihovim igrama bez granica. Jović je rasprostro pred nas čitavu lepezu mišljenja s kojom se možemo, a i ne moramo složiti. Dotaknuti su najvažniji događaji suvremenog vremena i dana njihova pozadina. On to čini ne samo na temelju osobnog mišljenja, što je izraženije u drugom dijelu knjige, već i na temelju mnogobrojne suvremene literature o događajima iza kulisa, što je izraženije u prvom dijelu knjige. U čitatelja će svakako pobuditi određene stvari. Spomenimo sljedeću. EU je nedemokratska paradržava. Odluke se u njoj donose u tijelima koja ne odgovaraju nikome (Vijeće ministara, Središnja banka, Europsko povjerenstvo) i to na temelju unaprijed, iza zatvorenih vrata dogovorenih rješenja, na koja birači nemaju nikakva utjecaja. (str. 187.) Osupnut će nas svakako i njegov osobni slučaj. Kao novinaru sudili su mu u Haagu. Gdje je toliko puta spominjana novinarska sloboda, gdje je...? Čemu sve to spominjati, da je demokracije, suda u Haagu uopće ne bi bilo. On je u službi sila koje pokušavaju stvarati povijest po svojoj namisli.

Jović je ovakvim pisanjem zaslužio da ga pomno čitamo i iščitavamo. Njegove misli nisu odraz vođenog mišljenja, već osobni stavovi i odluke. A s takvima ima smisla biti u društvu.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 9. ožujka 2009., 13.15 – 13.45