Dubravko Jelčić – Josip Pečarić, Povijesni prijepori, Vlastita naklada, Zagreb, 2006.

Dvojica vrhunskih hrvatskih intelektualaca na djelu. Jedan književnik, drugi matematičar. Promišljaju hrvatsku zbilju zadnjih desetljeća. Sabrali su nešto od onoga što su pisali i to objelodanili u knjizi. Time kao da žele reći da se zajedničkim naporima mogu pobijediti sve nevolje.

Velik je vremenski raspon koji su obuhvatili. Još tamo od tzv. Hrvatskog proljeća. Nešto više tekstova napisao je Jelčić. Prvo njegovo poglavlje nosi naslov Izgubljene iluzije 1970. - 1971. Nižu se tri njih od vremena Domovinskog rata pa na ovamo. Sliče im i ostala iz kojih trebamo istaknuti ono pod naslovom Hrvatska u suvremenom svijetu. Ne bježi Jelčić ni od škakljivih tema.

Tako na str. 37. navodi da se Mak Dizdar još 1969. izjašnjavao hrvatskim pjesnikom koji dolazi iz Bosne, čak se mislio preseliti u Hrvatsku, ali ga je smrt pretekla. Dok piše, Jelčić je nešto manje oštar nego li Pečarić koji, pak, matematičkom preciznošću zadire u hrvatsko povijesno hrvanje s nevoljama. Istaknimo samo njegov kratak, ali izvrstan, tekst o biskupu Strossmayeru. Svatko onaj tko ga pročita dvaput će promisliti prije nego što se usudi izreći da je djelovao s jugoslavenskih pozicija. Spominje Pečarić i svoju Boku Kotorsku, Bleiburg, svjetsku nadvladu, Domovinski rat. Osjeća se da je to zauzeti intelektualac, vjerni i pošteni pratitelj svoje suvremenosti.

Knjigu su autori izdali u vlastitoj nakladi. Očito drukčije nije ni moglo biti. Govore, naime, o takvim temama koje još uvijek traže put kroz branu koju su u javnom mnijenju razapeli jugonostalgičari. Nu, to ne znači da Jelčić i Pečarić nisu u pravu!

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 18. kolovoza 2008., 13.15 – 13.45