Srećko Župić, Dobro ti veče, grade Dubrovniče, Dubrovački vjesnik, Dubrovnik
Negdje tijekom prijeloma izgubila se godina izdanja ovog djela, ali iz donesenog se vidi da je to 2005. ili neka do sada. Nu, nije to toliko ni važno, važnije je što i kako ova knjiga govori. Bilo ih je i bolje opremljenih, pa ipak nisu izrekle ono što su trebale izreći.
Pisac nije pisac po svome znanju, nego ga je potreba, da ostavi zabilježeno što je proživio, natjerala na pisanje ovog djela. To su ulazna vrata koja će nas odvesti u pravom pravcu. Pokazat će nam kako se to devedesetih godina prošlog stoljeća branilo Domovinu. Susrest ćemo čovjeka koji je nekada predavao marksizam i za kojeg su nadobudni držali da će zbrisati prvom prilikom. Međutim, dogodilo se suprotno. Oni koji su umjesto njega pobjegli, neka o tome razmišljaju dok ih djeca budu pitala gdje su bili u ta zlosretna vremena.
Dok listamo ono što je profesor Župić napisao, pred nama se otvara tajna bitke za jug Hrvatske, odnosno bitke za Dubrovnik. Nitko nije pošteđen, ni neprijatelj ni hrvatska strana. Ne će se zacijelo svi složiti s piščevim ocjenama, ali on ima pravo na njih, budući da ih je izricao srcem, kako knjiga svjedoči. Unatoč tomu što opisuje vojničke događaje, prikazao je događaje s nevojničke, ljudske strane, ako tako možemo reći. Žao mu je i svojih i protivnika. Čak neke i spašava, iako se za ono što su radili u ratu redovito gubi glava. Sve je ispričao kao neku dugu, nezavršenu priču. Očito je samo zapisivao događaje, a onda ih naknadno opremio naslovima. Zbog toga i nema kazala, priča teče i nagoni nas čitati, čitati. Žao nam onih koji su poginuli, a tako nam je drago da je Domovina oslobođena. Na kraju sa zanimanjem pogledamo i nekoliko donesenih fotografija.
Vjerujem da je ova knjiga dug poginulim suborcima, a ne isprazna želja hvaliti se svojim podvizima. Gori poput svijeće koja ne sagorijeva i sjeća nas ljudi čiji život bijaše zalog da mi danas živimo u slobodi. Najmanje što u ovom trenutku možemo reći jest: hvala im.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 26. svibnja 2008., 13.15 – 13.45