PUTOKAZI
- Detalji
- Kategorija: Periodika
- Objavljeno: Utorak, 23 Travanj 2019 19:08
- Hitova: 2062
S proljećem dođe polako i uskrsno vrijeme. Ma baš lijepo, ljudi moji! Mislim na ovaj vidljivi okoliš, onaj nutarnji je sasvim nešto drugo. On ovisi o tomu kakve smo putokaze postavljali ili ih postavljamo u svomu životu. Tko razumije Uskrs, trebao bi razumjeti i to.
Kao uvod u naše uskrsno vrijeme zapali se, ili su nam je zapalili, crkva Notre Dame u Parizu. Oni koji nastoje ne biti politički korektni kažu da je netom prije toga u Parizu i u cijeloj Francuskoj bio velik broj napada na crkve. Različiti su odgovori na to što se zapravo događa. A meni se, ipak, čini samo jedan. Još prije nego što je sve ovo počelo zapaljena je vjera u Francuskoj. Srca, ona ljudska, ostala su tamo zgarišta i ruševine. Uzalud što je Francuska revolucija drečala: liberté, égalité, fraternité (sloboda, jednakost, bratstvo). Upravo je ona nemilosrdno čekićala vjeru svojih Francuza. Ubila je na tisuće kršćana i proglasila »kult razuma«. Crkvu Notre Dame je obeščastila i u nju postavila bludnicu. Htjela je državu bez Boga, s njima kao elitom na čelu. I dobili su, a i mi s njima, što su dobili.
Ni hrvatskom se društvu s obje strane granice ne piše puno bolje. Mlatnuše ga, između ostaloga, onom Istanbulskom konvencijom i ono još uvijek glavinja. A tako su se pohvalili i još se njome hvale! Nema tu mjesta nekom velikom čuđenju. Moralo se nešto takvo dogoditi kada metla lustracije nije odradila svoj posao. U raznim državama kojima naša elita zna pametovati lustracija je proizvela i proizvodi odlične uspjehe: u Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Njemačkoj... I zbog toga smo bolesno društvo. Ne mogu totalitaristi izgrađivati demokratsko okružje u kojem kažemo da živimo. Oni znaju samo za zlosilje i ništa više. Ljudska suosjećajnost njima je tuđa, a o božanskoj da ne govorimo.
