Čerin, 29. listopada 2012. (brotnjo-online.com) – U nedjelju, 28. listopada, nekoliko dana prije blagdana Svih svetih i Dušnog dana u župnoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika u Čerinu služena je sv. misa u čast žrtvama ratova i poraća s područja ove župe. Prije same sv. mise članovi čerinske Frame, predstavnici općine Čitluk i predstavnici obitelji poginulih branitelja iz Domovinskog rata položili su vijence i zapalili svijeće kod impresivnog spomenika žrtvama iz župe Čerin.
Molitveni spomen program kod spomenika na kojemu je u kamen uklesano 790 imena mučenika, i to 288 žrtava Prvoga svjetskog rata, 479 žrtava Drugoga svjetskog rata, 2 žrtve Hrvatskog proljeća i 21 žrtva iz Domovinskog rata, predvodio je župnik fra Dario Dodig, a pjesmom je spomen program obogatila ženska klapa »Smilje« iz Čitluka.
Ženska klapa pod vodstvom s. Slavice Kožul pjesmom je uveličala i sv. misu koju je predvodio župnik fra Dario Dodig uz koncelebraciju fra Miljenka Miće Stojića i fra Miljenka Mike Stojića. Propovijedajući na misi u spomen na sve žrtve ratova i poraća iz župe Čerin fra Dario Dodig je kazao kako bi svi trebali imati vjeru kao što su je imali naši poginuli branitelji i slijepac Bartimej iz Evanđelja.
»Sabrali smo se ovdje oko oltara Gospodnjega zbog jednog razloga, a to je da se naša vjera učvrsti, osnaži, okrijepi da bismo se kući vratili obnovljeni«, kazao je fra Dario u svojoj propovijedi, nakon čega se osvrnuo na kratki odlomak iz Evanđelja i slijepog prosjaka Bartimeja. »Čujemo li mi u svojoj savjesti da nam Bog govori, draga braćo i sestre? To je važno. Za molitvu je puno važnije, ne da mi nešto Bogu govorimo, nego puno je važnije da Bog dođe do riječi od nas, da nam nešto uputi, da nam dadne jednu lekciju u životu, da nas pouči, da uzmemo tu zadaću i da je izvršimo u Njegovoj školi evanđelja, odnosno Isusovoj školi. To je važno za kršćanski život i zapravo to se ostvarilo u ovom Evanđelju kod ovoga slijepog prosjaka Bartimeja…«, kazao je fra Dario zaključujući kako je temeljno pitanje kršćanskog života: »Čujemo li Gospodina i slijedimo li ga?« i kako je vapaj odbačenog slijepog prosjaka Bartimeja: »Isuse sine Davidov, smiluj mi se« zapravo najbolje izrečena molitva, koja je ujedno vapaj duše i cijelog bića slijepog Bartimeja koji se nije dao smiriti i omesti, nego je bio uporan i čvrst u svojoj vjeri, zbog čega je na kraju njegova molitva i uslišana.