Print Friendly, PDF & Email

Sarajevo, 17. travnja 2013. (D. Šimić / hrsvijet.net) – Dvorana Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije u sarajevskom naselju Stup bila je u utorak navečer, 16. travnja, pretijesna da primi sve one koji su željeli poslušati predavanje fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva pobijenih hercegovačkih franjevaca, na temu »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Na javnoj tribini koju je u povodu Godine vjere organizirao i moderirao don Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, u osnovnim su crtama predstavljene glavne djelatnosti Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« koja istražuje okolnosti i uzroke mučeničke smrti 66 hercegovačkih franjevaca nastojeći da ih jednoga dana Crkva prizna mučenicima, odnosno blaženima i svetima.

»U našoj javnosti udomaćilo se mišljenje o nekakvom jugoslavenskom socijalizmu s navodno ljudskim likom. Međutim, taj je socijalizam nastao na krvi, masovnim zločinima i progonima političkih neistomišljenika i tzv. klasnih neprijatelja«, kazao je Stojić navodeći pokazatelje o do sada poznatim masovnim grobnicama i stratištima razasutim diljem Slovenije, Hrvatske i BiH nastalih u svega nekoliko mjeseci na samom završetku Drugog svjetskog rata i u poraću.

Posebno se osvrnuo na stradanja katoličkih svećenika i redovnika. »Broj od 663 ubijena katolička svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca stavljaju Katoličku crkvu u Hrvata u sam svjetski vrh mučeništva«, kazao je Stojić, istaknuvši kako podatci o nekoliko desetaka ubijenih katoličkih svećenika u Slovačkoj, Češkoj ili Mađarskoj, zorno pokazuju kakvom je planiranom zločinu bio izložen hrvatski narod i Katolička crkva.

Ukazao je i na masovnost i brutalnost tih zločina unutar Hercegovačke franjevačke provincije, naglašavajući u više navrata činjenicu o 66 mučki ubijenih hercegovačkih franjevaca. »Samo je jedan hercegovački franjevac ubijen 1942. Svi ostali pobijeni su u jeku završnih ratnih operacija za što odgovornost snose tijela KPJ koja su radila popise, kao i OZN-a i KNOJ koji su bili izvršitelji ovih zločina«, istaknuo je Stojić.

Prema njegovim riječima, sasvim je jasno tko je nalogodavac ovih brutalnih zločina. »Već sada imamo sasvim dovoljno dokumenata i iskaza preživjelih koji nedvojbeno pokazuju da je na vrhu ove zločinačke piramide stajao osobno Josip Broz Tito i Komunistička partija Jugoslavije«, naglasio je Stojić, pojasnivši kako su partijska tijela godinama pripremala »liste za odstrel«, a represivni organi (OZNA i KNOJ), podređeni toj istoj partiji, proveli su zločinačku nakanu čim su borbene partizanske postrojbe stvorile preduvjete za takvo što.

Ukazao je i na činjenicu kako istraživanja ovih zločina nisu otpočela tek sad. »Najveću zaslugu što se istina o masovnim pogubljenjima franjevaca u Hercegovini još koncem 1945. uspjela probiti do Vatikana i međunarodne javnosti imao je tadašnji mostarski biskup don Petar Čule koji je zajedno s danas blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem jedan od najzaslužnijih da je ubojstvo i spaljivanje 12 franjevaca na Širokom Brijegu ušlo u glasovito Pastirsko pismo«, kazao je Stojić istaknuvši kako je upravo to pismo bilo jedan od glavnih razloga da i jedan i drugi uskoro postanu zatočenicima komunističkih logora.

Naveo je i dvostruke kriterije koje aktualne vlasti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imaju prema ovom pitanju. »Vijeće Europe, Sabor Republike Hrvatske i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH jasno su se odredili prema komunizmu, svrstavajući ga uz bok nacional-socijalizmu i fašizmu, te označavajući svih troje kao tri najveća zla koja su poharala čovječanstvo tijekom XX. stoljeća«, kazao je fra Miljenko Stojić. »Međutim«, doda je, »od političkih predstavnika u Hrvatskoj i BiH često možemo čuti kako ove dvije države vuku korijene iz ZAVNOH-a, odnosno ZAVNOBIH-a. Ali, uz krilaticu kako ratni zločin ne zastarijeva, u praksi imamo samo istraživanje zločina koji su se dogodili u posljednjem ratu«, kazao je Stojić, istaknuvši kako »omerta« koja među političkim elitama vlada glede komunističkih zločina nije nimalo slučajna.

Kao primjere zataškavanja stravičnih zločina, izvedenih u režiji jugoslavenskih komunista naveo je masovne grobnice Barbarin Rov i Tezno u Sloveniji, Macelj i Jazovku u Republici Hrvatskoj, te Široki Brijeg, Ljubuški, Travnik i Stolac u BiH. Osobito se osvrnuo i na slučaj masovne grobnice u Vrgorcu u kojoj su, kako je kazao, tijela pobijenih civila odvedenih iz zatvora OZN-e u Ljubuškom u siječnju 1945. »Prije nekoliko godina Vicepostulatura je na području Vrgorca ekshumirala masovnu grobnicu u kojoj smo pronašli posmrtne ostatke fra Maksimilijana Jurčića. Prošle godine, na Novom groblju u Vrgorcu sasvim slučajno otkrivena je masovna grobnica u kojoj su tijela četrdesetak civilnih osoba odvedenih u to vrijeme s područja Ljubuškog i susjednih općina«, kazao je Stojić, naglasivši kako vlasti Republike Hrvatske ne dopuštaju ekshumaciju. »Posmrtni ostatci tih ljudi izloženi su vremenskim nepogodama i divljim zvijerima. Obitelji ubijenih skoro svakodnevno vrše pritisak i zahtijevaju da se njihovim najbližima osigura neotuđivo pravo na posljednje prebivalište. Međutim, netko iz samih vrhova vlasti opstruira ovo pitanje, a sve s namjerom kako se ne bi narušila komunistička dogma o "tekovinama socijalističke revolucije i komunizmu s ljudskim likom", zaključio je Stojić, istaknuvši istodobno kako je i ovo jedan od razloga zbog kojih međunarodne institucije pravosudna tijela u Hrvatskoj i BiH ocjenjuju korumpiranima.

Osobno