Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 18. studenoga 2014. (hkv.hr) – Uoči 23. obljetnice pada Vukovara Haaški sud – koji za zločine u Vukovaru nije osudio nikoga iz samog političkog i vojnog vrha Jugoslavije - iz pritvora je pustio četničkog vojvodu i notornoga ratnog zločinca Vojislava Šešelja, simbola etničkog čišćenja Hrvata u Vojvodini. Riječ je o odluci čija je skandaloznost tolika da ju je i predsjednik RH dr. Ivo Josipović – koji je kroz sve ove godine bio jedan od glavnih apologeta Haaškog suda – okvalificirao kao „poraz međunarodnog prava".

Ovu odluku Haaškog suda, posebno u svjetlu činjenice da je Šešelj pušten uoči obljetnice pada Vukovara, te reakcija državnog vrha komentiraju: Miljenko Stojić, Stipe Kutleša, Damir Pešorda, Đuro Vidmarović, Egon Kraljević, Joško Čelan i Roko Milković.

...

Miljenko Stojić: Izići nam je na izbore i rastjerati ih

Na Vukovar se izlilo zlo iz okvira za mržnju koji je počeo nastajati još tamo od onih dana kada su zakulisna središta moći počela zbiljski stvarati, a ne samo razmišljati o tome, ujedinjenje različitih naroda iz mediteranskog, srednjoeuropskog i balkanskog prostora, kasnije nazvanim Jugoslavija. Nije to, dakle, počelo tek s 1941., proteklo je dotle dosta vode.

Svakako valja spomenuti i dugih mračnih 45 godina u kojima je komunizam nemilosrdno proganjao svaki hrvatski krik za slobodom. I onda je kucnuo taj čas, treba slomiti »bijedni Vukovar« i krenuti neometano prema Zagrebu. Na svu sreću protivnici, predvođeni velikosrbima, nisu uspjeli, unatoč tomu što su hrvatske snage bile bez oružja da bi obranile svoj narod.

Svemu je, znamo, itekako kumovao nepopravljivi komunist Budimir Lončar, kasnije savjetnik, nažalost, hrvatskih predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića. Dogodilo se što se dogodilo, Hrvatska je postala žrtvom i to nije odgovaralo onim zakulisnim središtima moći. Ustanovili su Haaški sud, gnjavili sa suđenjima, kao oni će dovesti do pravde i pomirenja.

Vojislav Šešelj je očito od početka znao igru pa ih je ismijavao, a oni su onda nedavnim njegovim puštanjem na slobodu, sada pred obljetnicu Vukovara, pokušali u nama ubiti dostojanstvo, ismijati nas, poniziti. Jesu li uspjeli? Ma nisu. Kad jedan Aleksandar Stanković ima potrebu u svoju kontroverznu emisiju Nedjeljom u dva pozvati Marijana Gubinu, koji je kao 10-godišnji dječak zajedno s obitelji bio zlostavljan i zatvaran u logor, onda znamo da hrvatski krik za slobodom pobjeđuje.

Dokazuje to i živčano lice trenutnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića tijekom posjeta hrvatskim braniteljima, 100 postotnim ratnim invalidima, koji prosvjeduju u Savskoj u Zagrebu. Znao je da je kriv i znao je da bi to moglo pomoći rušenju koncepcije »crvenjenja Hrvatske«, ili prevedeno, njezinom potpunom rastakanju i pretakanju u neko novo zajedništvo pod kapom, regije, regiona, Zapadnog Balkana... Kad je trebalo braniti Hrvatsku, njega nigdje nije bilo. Ganjao je svoju karijeru, uvećavao svoje bogatstvo. Tako su činili i neki drugi, danas nažalost politički prvaci u tvarno osiromašenoj Hrvatskoj.

Nije stoga čudno da nemaju što reći u povodu Šešeljeva puštanja na slobodu. Oni razmišljaju da bi pokvarili svoj hudi naum rastakanja Hrvatske ako bi to učinili. Zbog toga nešto mrmljaju, bježe da ne bi morali što ozbiljnije reći. Tek se zbog predizborne kampanje malo trgnuo Ivo Josipović. Ali ako je vjerovati bilu naroda, kraj im se svima približava.

Treba se sjetiti Isusa kad je bičem tjerao one trgovce iz hrama i prevrtao im stolove. Nije ih molio, nije im govorio o okretanju drugog obraza. Prilagođeno za naš slučaj, izići nam je na izbore i rastjerati ih da konačno prodiše ugnjeteni hrvatski narod i svatko onaj tko s njim dijeli istu sudbinu. Bog će nam u tome pomoći, samo ga zazovimo iz dubine duše.

Attachments:
Download this file (vukovar-seselj-haaski-sud.pdf)vukovar-seselj-haaski-sud.pdf[ ]1350 kB

Osobno