Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 2. travnja 2014. (hkv.hr) – Posljednjih godina svjedoci smo brojnih afera među hrvatskom političkom klasom. Trošenje državnog novca za privatne svrhe, sumnjivo stjecanje diploma, podmićivanje, nepotizam, zloporaba položaja i ostale koruptivne i kriminalne radnje šire se poput virusa bespućima hrvatske političke pozornice. Međutim, unatoč vrlo jakim, često javno dostupnim dokazima koji terete počinitelje takvih nemoralnih i kriminalnih radnji, oni vrlo često ostaju neokrznuti takvim aferama, odnosno oni ne snose niti pravne posljedice (sudska presuda), niti političke posljedice (ostavka s političke dužnosti) svojih postupaka.

Ne stvara li se pravnim i političkim nesankcioniranjem takvih pojedinaca društveno-političko ozračje u kojemu takve nemoralne i kriminalne radnje postaju nešto »normalno«, odnosno ne degradiraju li se time interesi javnog morala? Kakva se time šalje poruka mladim naraštajima srednjoškolaca i studenata? Navedenu problematiku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: prof. dr. Branimir Lukšić, dr. Damir Pešorda, dr. Ivan Poljaković, dr. Jure Zovko, fra Miljenko Stojić i Mate Knezović.

...

Fra Miljenko Stojić: komunističko nasljeđe

Na hrvatske političare s obje strane granice utječu mnogi čimbenici. Poglavito se radi o komunističkom nasljeđu i o pritisku tzv. Međunarodne zajednice. Trebamo imati na umu da padom komunizma komunistički političari nisu netragom nestali. Ostali su tu među nama i većinom su se samo nastojali prilagoditi novonastalim prilikama. Istina, neki su se i pokajali za ono što su činili pa je to barem mrvicu doprinijelo duhovnom zdravlju našega naroda.

Oni ostali nastavili su mu i dalje sisati krv. Komunisti, naime, nikada nisu bili niti mogu biti prijatelji bilo kome drugome, osim samima sebi. Sebičnost i ćudoredna iskvarenost u srži je njihova nauka. To dobro znaju i razna skrivena središta moći pa još tamo od početaka Domovinskog rata nastoje takve vratiti u sedlo. Vjerno će izvršavati sve što im bude zapovjeđeno. Kada više ne budu trebali, jednostavno će ih se odbaciti kao staru, isluženu krpu.

Istina, postalo je to malo teže odkako smo ušli u Europsku uniju, bez obzira što je ta zajednica leglo puno toga lošega. Ipak tamo postoji i skupina onih koji drže do barem nekih ćudorednih zasada. I tako počinjemo dobivati razne afere i aferice. Naravno, s jedne strane granice. S njezine druge strane, stanje je katastrofalno.

Biti političar tamo je velika pokora. Tuče po tebi tzv. Međunarodna zajednica, tuče puk. Nema ti druge nego učiniti što možeš jer ipak i političar netko mora biti. I kada sve zaokružimo pogriješit ćemo ako počnemo slijediti medije u našoj sredini. U tuđim su rukama i vode nas prema nekim svojim probitcima.

Iz svega, dakle, proizlazi da smo trenutno »zbrkano« društvo. Imamo Vladu koja radi protiv svoga naroda, imamo predsjednika koji čini isto. A bilo je tako i prije. Sve dolazi iz onih sredina koje nazivamo lijevima, liberalnima, neoliberalnima... Čovjek se naravno zapita što učiniti, koji primjer dati novim naraštajima?

Meni se čini da je samo potrebno neprestano se oslanjati na ono što zovemo bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. To je zrcalo u kojem ćemo lako prepoznati sve suprotne silnice. Nakon toga odbacit ćemo ih i strpljivo graditi svoj put. Nije naša domovina s obje strane granice čardak ni na nebu ni na zemlji, ona je samo trenutno napadnuta s više strana. A to znači da joj moramo pomoći koliko je u našoj moći.

Attachments:
Download this file (afere-i-ozracje-nekaznjivosti.pdf)afere-i-ozracje-nekaznjivosti.pdf[ ]894 kB

Osobno