Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 2. ožujka 2018. (hkv.hr) – Vijeće za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima u srijedu je objavilo preporuke i smjernice kako se odnositi prema simbolima totalitarnih režima. Cijeli dokument pod naslovom „Dokument dijaloga: Temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta“ može se pročitati na poveznici. Iz njegovog uvoda je jasno kako zajedničko mišljenje članova Vijeća nije postignuto. Zato u posebnom prilogu donosimo i do sada objavljena izdvojena mišljenja.

Ono što su mediji mahom prenijeli, prema preporukama koje se nalaze na kraju dokumenta, i koje potpisuje predsjednik Vijeća akademik Zvonko Kusić, pozdrav „Za dom – spremni!" je protuustavan, ali se iznimno može koristiti za potrebe obljetnica HOS-a. Crvena zvijezda petokraka je ustavna, ali ima i negativne konotacije, pa postoje situacije kad njezina uporaba može biti sankcionirana.

Teze i preporuke sadržane u "Dokumentu dijaloga" za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Damir Borovčak, Josip Jović, Stipe Kutleša, Damir Pešorda, Miljenko Stojić, Matko Marušić, Pero Kovačević i Mile Prpa.

...

Miljenko Stojić: Trulež

Kao i u slučaju Haaškog suda i njegova odnosa prema Hrvatima, opet je stradala istina i logika. Obznanjen je kompromis pa kome krivo kome pravo. Ali nevolja je u tomu što će taj kompromis jedne, većinu, lupati po glavi, druge, manjinu, ne će. Pođimo kratko redom.

Komunizam je Europski parlament, zajedno s fašizmom i nacionalsocijalizmom, proglasio totalitarnom ideologijom suvremenog vremena. Jasno i zaslužno. Njegov simbol zvijezda petokraka sijao je smrt na sve strane. Hrvati to dobro znaju. Čak iz tri navrata. Najprije tijekom Drugog svjetskog rata, pa dugih hudih 45 godina Jugoslavije, a onda u Domovinskom ratu.

S druge strane pozdrav »Za dom spremni« za sada još nema svoga pravog »vlasnika«. Totalitarni komunizam priši ga ustašama, dok mnogi hrvatski povjesničari, a i javno mnijenje, kažu da je to stari hrvatski pozdrav čiju su prepravljenu inačicu, istina, koristili ustaše u Drugom svjetskom ratu, i to samo 4 godine. A i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nazva ga također starim hrvatskim pozdravom, na što joj Zlatko Hasanbegović odvrati da to nije istina, da je to ustaški pozdrav. Tu nabačenu loptu dočeka Pupovac, Bakir Izetbegović, Dačić, Vulin... i optužiše Hrvatsku za fašizam. Nazdravlje!

Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću ne dirnu u zvijezdu petokraku, jer ju je navodno oprao antifašizam. A pozdrav »Za dom spremni« zabrani, osim u iznimnim prilikama (što je zapravo ruganje), ne dopustivši da ga je oprala krv naših branitelja, ako je kompromitiran ili ako je bio ustaški. Gdje je tu logika? Da ne potežemo sada pitanja što je to zapravo antifašizam, tko je taj pojam stvorio, kako su se jugokomunisti uopće našli u njemu?

Idemo još malo s logikom. U Povjerenstvu su sjedili ljudi koji u svom uredu drže sliku zločinca Josipa Broza Tita ili se dive njemu i njegovoj ideologiji. Sučelice su im sjedili oni koji u svom uredu nemaju sliku Pavelića niti se dive njemu i njegovoj ideologiji. Ali bilo ih je manje. Oni prvi imali su više ručica i pobijedili su. Da se narod ipak ne bi pobunio, sve je zavijeno u lijepe riječi. Međutim, to je trulež. Povjerenstvo donosi političku odluku, umjesto da se bavi činjenicama. Komunizam pretvara u antifašizam, a pozdrav »Za dom spremni« u ustaški, ne potkrijepivši to dokazima. Na tu varku nije, recimo, nasjeo rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić pa je pametno izrazio razloge svoga neslaganja sa svime tim. Vrijedi pročitati njegove riječi.

Meni se čini da bi se trebalo vratiti na ono što je u povodu one famozne peticije oko pozdrava »Za dom spremni« rekao zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Žureći na put ne pročitavši ju, nego samo tko ju je do tada potpisao, to sam i sam učinio. Na putu, pak, shvatih da se oko nje stvorila ciljana gungula. A trebala je, po mome, biti početak ozbiljnog razgovora o tom pozdravu i skidanju s dnevnog reda takvih pitanja, jer naši političari nikako do tada da to učine. Zato me obradovao nadbiskupov stav da bi trebalo organizirati široku znanstvenu raspravu o svemu tomu, ali raspravu stručnjaka. I da to bude javno. U slučaju spomenutog povjerenstva znamo da nije bilo tako. Tek na kraju neki su izrekli svoje mišljenje, neki nisu ni to. A što bi bilo krivo da smo postupili po nadbiskupovim riječima i da smo sve to prenosili izravno preko naših, navodno, javnih medija? Nije narod glup, shvatio bi on gdje stoji istina i prihvatio ju zbog budućnosti svoje voljene domovine.

Međutim, sada imamo Damoklov mač, da pojednostavimo. Kad neki mladac iz prkosa uzvikne »Za dom spremni«, sudstvo, premreženo starim totalitarnim kadrovima, sjest će mu za vrat. I što smo dobili? Mir u društvu?

Još me jedno pitanje kopka. Zbog čega neprestano govor o ustašama i partizanima kad se biju neke važne bitke za našu domovinu, kao što je to sada slučaj? Da nam sve to pomogne? Da se uspijemo pravilno pozicionirati u nadmetanju SAD-a i Rusije potpomognutih saveznicima? Da hrvatski narod u Herceg Bosni, BiH, uspije promijeniti izborni zakon i sam sebi birati predstavnike te tako braniti sebe i svoju hrvatsku domovinu?

Idemo sve ovo zaključiti. Imamo Domovinski rat, imamo njegove simbole, koji čak i ovom famoznom Povjerenstvu nisu kompromitirani, imamo pobjedničku vojsku, imamo demokraciju, imamo svoju vjeru i svoj humanizam. Na tim temeljima gradimo svoju budućnost. Sve prijeporne stvari prepustimo stručnjacima, ali da oni to rade javno tako da svi zajedno nešto naučimo i složimo se što je bolje za nas. Tada ćemo razumjeti što je Srednja Europa, što je okomica Jadran – Baltik koju tako svesrdno gura naša predsjednica, što je Višegradska skupina, što je... A zaboravimo konačno tumaranja po Romaniji, Neretvi, Sutjesci... Isto kao i ona bruxelleska u liku raznih sebičnih probitaka pojedinih država, trenutno na čelu s Njemačkom.

Osobno