Božidar Prosenjak, Zov ili izazov svjetla, DHK, Zagreb, 2023.
U ovo suvremeno vrijeme na djecu i mladež navaljuju sa svih strana. Te bi ih preodgojili, te bi im donijeli slobodu, te bi ih prosvijetlili, te bi... Puno toga u čemu bi im oni pomogli, a da ni sami sa sobom nisu razriješili sve stvari.
Barem ne onako kako to zastupa Božidar Prosenjak i oni čija djela prosuđuje u ovoj knjizi. Vremenski raspon je prilično dug, 2006. – 2022. Nakupio se tu lijep broj knjiga, a on je izabrao njih 40. Nema nekog posebnog razloga, osim da su to možda one knjige koje najbolje tumače njegovu temeljnu misao. Ona je zacijelo sadržana u onom klasičnom: domoljublje, bogoljublje, čovjekoljublje. Može i u: lijepo, dobro, istinito, što je u temeljima naše zapadne uljudbe još tamo od Grka pa preko Rimljana i drugih do nas danas.
Njegov govor je izvoran, on je znalac koji ne treba ocjene drugih da o nekom progovori u tome duhu. Sam donosi sud o nečijem djelu i sam ga brani činjenicama za koje misli da su na mjestu. Zbog svega toga je pravo osvježenje u književnoj kritici. Ne boji se da će ga određeni nadobudni proglasiti nevježom, malim, zaostalim u davno prevladanim vremenima. Njegova osobna djela pune školske čitanke i lektiru, kao i klasičnu suvremenu hrvatsku književnost. O svemu tomu oni koji bi ga napadali mogu samo sanjati.
Ovo nam ujedno dokazuje da se nikada ne treba povoditi za trenutnom modom. Ona prolazi, a ostaje ono bitno u čovjeku, o čemu smo mrvicu progovorili. I kada dotični to živi onda je itekako velik, ma ne znam koliko drugi bili protiv toga.
Sve ovo možemo najbolje vidjeti u prvoj donesenoj prosudbi. To je knjiga Priče za laku noć. Izišla je 2006. u izdanju Hrvatskoga katoličkoga radija. »Riječ je o pričama koje je ispričalo devetnaest autora. Uz blage razlike u dosezima, svi oni pokazuju solidan stupanj spisateljskoga umijeća i pismenosti. Priče su tematski različite, a ispričane su dojmljivo i vješto.« (str. 7. – 8.) Vidljivo je, dakle, da ove priče nisu pričali »čitani pisci«, već pisci koji iz raznih razloga nisu stupili ili nikada ne će stupiti pod svjetla pozornice. No, Prosenjak je u njima prepoznao veličinu te time i sam posredno postao još većim.
Dužina osvrta na knjige je različita i većinom je riječ o jednome piscu, rijetko se nečija knjiga pojavljuje i po drugi put. Ovisi to o tome gdje se taj osvrt pojavljivao, u nekom mediju, na nekom predstavljanju... Što god bilo, govor teče i ugodno je čitati što Prosenjak piše. Doziva nam zapravo neprestano u pamet da smo obični, smrtni ljudi pa ma što predstavljali u životu.
Zna Prosenjak uzeti i samo jedan dio iz neke knjige. Takav je slučaj s izabranim pjesmama Vladimira Nazora pod nazivom Od svanuća dana do u kasni čas. Pred nas je iznio raščlambu pjesme »Štap«. I u nju je zbio duboku životnu mudrost. Nije se razbacivao pojmovima i stručnim izrazima, »razbacio« se svojim uronom u značenje te pjesme. Jasno mu je da je umjetničko djelo bez općeljudske poruke prazan sud koji samo zvoni.
Osim uobičajenih papirnatih knjiga pred našim očima pojavljuje se i nečija životna knjiga. Radi se o Zvonki Todorovskom. Tu knjigu Prosenjak lista nad njegovim odrom posve nam približavajući toga književnika. Ocijenio ju je svijećom čiji je plamen jače gorio. Ujedno je to poruka svima nama da se zamislimo nad svojim životom.
Ovaj osvrt završimo spominjanjem knjige Sonje Tomić Besima u običnim nebesima. U središtu radnje je potraga za velikim blagom. Ali kakvo je to blago? Čitajmo ove izabrane osvrte Božidara Prosenjaka pa ćemo shvatiti koje je pravo blago što ga navješćuje knjiga Sonje Tomić, ali i knjiga ovih izabranih osvrta.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 16. kolovoza 2023.