Zdenka Čorkalo, Cvjetko, Matica hrvatska, Split, 2024.

U ovo vrijeme bujanja korupcije ili pogodovanja dobro je pročitati ovaj roman, roman iz stvarnog života. Naročito kada onaj tko je u tomu uopće ne zna što je stvarno na djelu.

Naoko sve je jednostavno. Poznata Gimnazija već treću godinu zaredom raspisuje natječaj za profesora hrvatskoga jezika. Ništa čudno, ali čudno je da nitko od izabranih ne uspijeva zadržati se na tome mjestu. Pristigle kandidature, pak, bira tročlana komisija. Tu je naravno i ravnatelj. Idilu počinje remetiti čistačica Kate i njezina nećakinja, isto Kate. Prva je završila srednju školu i sada studira uz rad, ali to nitko ne zapaža jer tko će se obazirati na običnu čistačicu koja uz to i dobro čisti pa je uvijek tu negdje. Drugu su odbili, te ona zbog toga ulaže žalbu što sve usložnjava. I radnja može poteći.

Nazočimo rasplitanju zamršenih odnosa tu nekih krugova oko nas. Danas je škola, sutra može biti neka udruga, preksutra... Svi imaju svoje uloge i odredbe po kojima bi trebali djelovati, ali i nutarnje porive zbog kojih djeluju baš tako kako djeluju. Onda opet ispod tih poriva imaju svoje osobne sudbine koje počinju rasplitati zajedno s rasplitanjem nemira koje je odbijena Kate unijela u njihov zatvoreni krug.

A taj zatvoreni krug ili komisija imao je također svoju dinamiku. Znalo se tko je službeno pročelnik, ali i tko zapravo upravlja. Također i tko se priklanja mišljenju većine.

Kada se počne pravo suočavanje sa samim sobom, neminovno se dolazi i do toga što nam Bog znači u životu. Cvjetko, jedan od njih troje dobro je to iskusio. Živio je s majkom, osjećao naklonost prema Ljubici, jednoj od trojca, pokušavao svrstati se na pravu stranu u novonastalim okolnostima. Ali koja je zapravo prava strana? »Mora negdje kleknuti, mora se na tvrdo spustiti, osjeća da je dotle došlo. Gdje može kleknuti na goli pod, gdje se milosno osvijetliti ako ne tamo, na mjestu na kojem je polegao vertikale. Išao u crkvu.« (str. 60.) Dotle je, kaže spisateljica, živio u horizontalama. Tamo susreće i onoga trećega člana komisije, vanjskoga, koji je među njima zbog zakonske odredbe. Obojica iznenađeni što tu onaj drugi zapravo radi.

Tako ide život tu oko nas a da često i ne znamo što se zapravo događa. Imamo svoje rutine, svoj okvir sve dotle dok nam ga netko ili nešto ne razbije. Otvaraju nam se tada potisnuti i nepoznati svjetovi. Takvi smo zbog toga i toga, nije to nikakva naša sudbina. Odredili su nas nekada i nama nepoznati ljudi, događaji koji odjedanput zašume u našemu životu.

Primijetili smo, nije ovo priča o školskim zavrzlamama i pričama s hodnika, ovo je priča kako se potruditi spoznati naše horizontale i pretvoriti ih u vertikale. Može se to, samo treba biti hrabar, kao što je bila hrabra Ljubica. Ona je zapravo pravi uzrok otpuštanju kandidata bez da uspiju nadživjeti prvu godinu. A tako je mislila da je imala pravo! Rješavajući nemir koji je uzrokovala kandidatkinja Kate nalazi zapravo svoj mir, iako to nije namjeravala. Dogodilo se tako, slijedila je samo urušavanja svoga dotadašnjeg svijeta i izgradnju novoga, drukčijega, boljega. U to ime bila je spremna odreći se i bogatstva koje je naslijedila.

Sve je ovo u knjizi ispisano polagano, čvrstim stilom koji objašnjava uzroke i posljedice. Mogli bismo čak reći školski. Ostavimo vrijeme žurbe i trke, ostavimo vrijeme pogodovanja, zavirimo u svoju nutrinu i tamo pronađimo tko smo zapravo. Nakon toga živimo novopronađenu slobodu kao najljepši dar.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 1. svibnja 2024.