Mladen Lojkić, Vladari svijeta, Daruvar, 2006.
Njih nitko nije birao. Oni su se sami izabrali i kušaju postati našim vladarima. Do toga dolaze različitim načinima: bogatstvom, vezama, ucjenama, ubojstvima, zločinom svih vrsta. Tko su oni? U svom uspješnom prvijencu katolički laik Mladen Lojkić kuša odgovoriti na to pitanje.
Knjigu je podijelio u tri dijela. U prvom dijelu govori o »Salomonovu „simboličkom zmaju”«. Naširoko razglaba povijest židovskog naroda, njegova lutanja, Protokole sionskih mudraca, komunizam, cionizam, I. i II. svj. rat, nacizam, holokaust, antisemitizam, britansku kraljevsku povijest... Nakon ovoga govori o služenju velikom arhitektu Svemira, Luciferu, odnosno o tajnim društvima koja se uglavnom mogu svesti pod zajednički nazivnik masonerija. Treći dio je najkraći i najjasniji: Vladari svijeta protiv Vatikana. Katolička crkva im je trn u oku, jer zbog nje ne mogu uspostaviti potpuni nadzor nad čitavim svijetom.
Lojkić je u ovom svom djelu donio mnoštvo činjenica i zaključaka. Zbog toga je potpuno nemoguće govoriti iscrpnije o njima. Radije recimo da je vrlo dobro spoznao događanja oko Hrvatske. Prati ih kroz povijest, ali najviše govori o ovim nedavnima. Raščlanjuje zbog čega je Hrvatska morala biti napadnuta, kako joj nije bilo omogućeno braniti se, kako je Hrvatska sustavno klevetana, kako je usmjeravana Mesićeva predsjednička kampanja, kako se i zašto dogodila promjena vlasti, kako su se pojavile tisuće nevladinih udruga te mnoštvo odabranih i podobnih moralista koji govore o svemu i svačemu, kako se provodilo i provodi kolektivno čišćenje narodnog sjećanja i svijesti, kako... Baš ovaj dio će kod Hrvata povećati svijest o vjerodostojnosti čitave knjige. Ipak, treba neprestano imati na umu da vjerojatno nije baš sve onako kako Lojkić, potpuno samouvjereno, zaključuje. No, mislim da to i nije glavna svrha ove knjige. Ona ustvari pokušava nagnati na razmišljanje, potaknuti razotkrivanje zakulisnih igara koje se očito događaju. A to je u potpunosti uspjela. Put je, dakle, zacrtan, samo treba uporno ostati na njemu. Nakon toga odgovori ne će u svojoj srži biti drukčiji, bit će samo precizniji i ništa više. Tajna društva izići će na vidjelo, ali ne u bahatom »svjetlu i sjaju«, već u svojoj ogavnosti, nedemokratičnosti, jednostavno u svome zlu. I označit će to njihov kraj.
Pišući ovu knjigu Lojkić je očito duboko pogođen stvarima o kojima piše, odnosno koje je istraživao. Zbog toga nam se ponekada učini da je bez nade, da je uvjeren da je proces predaleko otišao i da će nadvladati ti samozvani vladari svijeta. Jednostavno ne zna tko bi im se još mogao oduprijeti izuzev Crkve. Zbog toga poziva katolike da svoju snagu crpe iz Svetog pisma, da se mole, odabiru prave vrijednosti i više se uključuju u društvo. Moraju ponovno postati kvasac koji će ukvasati čitavi svijet.
O knjizi zacijelo ne će biti mnogo pisano. Jedni je, naime, žele prešutjeti, a drugi se boje čeprkanja po njezinu sadržaju. Vjerojatno nije slučajno da je izišla u vlastitoj nakladi. No, nju se svakako isplati pročitati, kako smo već nagovijestili, pa taman mislili da je o nekim ljudima, događajima ili čak narodima izrečena preteška riječ. Jedanput se moraju početi skidati velovi nakupljenih tajni, inače će ovaj svijet zbog raznih probisvijeta zaista otići u propast. A taj posao nipošto nije lagana stvar koja se na ovom stupnju odvija bez bilo kakve pogrješke.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 22. listopada 2007., 20.30 – 21.15