- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Publicistika)
-
Objavljeno: Petak, 26 Kolovoz 2011 19:12
-
Hitova: 1702
Hrvoje Kačić, Dubrovačke žrtve, Naklada Gea, Zagreb, 2010.
Zlo je krenulo s juga. Nažalost. Kao da nije bio dovoljan talijanski fašizam. Ovog puta isprsila se crvena boja. Došla je s Visa, potpomognuta Englezima. Oni su je uvježbali i opremili. Razlila se po nebranjenom Dubrovniku uvečer 18. listopada 1944. Žitelji su s nadom pratili ulazak te vojske. Mislili su da će biti bolja nego ona prethodna. Da bi je dostojno dočekali, na svojim su kućama izvjesili hrvatsku zastavu sa zvijezdom petokrakom na sredini.
Ovako je Hrvoje Kačić svojim mladenačkim umom zabilježio prve trenutke komunističke »slobode«. Idila. Ali, kao što su ušli pod okriljem mraka, tako su počeli i djelovati. Ubrzo se pročulo za strijeljanja. Ljudi nisu mogli vjerovati. Međutim, bila je istina. Kačić je na plakatu u luci pročitao imena strijeljanih i o tome obavijestio svoje roditelje. Majka je otišla provjeriti. Bila je istina. Otada se zastava sa zvijezdom petokrakom nikada više nije smjela vijoriti na Kačićevim dvorima, kao i mnogim drugima, a Hrvoje je spoznao kojom stranom krenuti.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Publicistika)
-
Objavljeno: Subota, 06 Kolovoz 2011 19:10
-
Hitova: 1724
Tomislav Držić, Hladne je v peklu, Vlastita naklada, Zagreb, 2009.
Drugovi i drugarice iz komunističke partije uvijek su bili budni, barem su nam tako govorili. Kad bi se njihovom poglavici drugu Titu učinilo da su zadrijemali, podbo bi ih i oni bi skočili na prvog koji bi naišao da bi dokazali svoju budnost. Udarili su tako i po Tomislavu Držiću. Strpali su ga u tamnicu, dok je Tito odlazio, a sloboda se nazirala u glavama nepokorenih sanjara.
Čovjek u tamnici zaista je budan, za razliku od sebeljubivih komunista. Ta je budnost još veća kad si nevin dospio na to mjesto. A Držiću se upravo tako dogodilo. Nisi kriv, nis, / kaj bi bili kriv, / nikoga nis vubil, / ni vkral nis, / ni kockal se nis, / jedino sem hvalil, / domaju i rada je mel. (Nis kriv) To komunisti nisu opraštali. Kakva domovina, građani smo svijeta, a puk je mrmljao: banda razbojnička. Uvjeren u svoju nevinost u tamnici si slušao zvukove s vana, slušao zvukove iznutra. Zvonila su zvona s katedrale, djevojke šaputale, netko jaukao od boli jer su ga tukli, izmjenjivao se dan i noć, sunce i mjesec. Nekad si sam, nekad s drugima, stvar koju po volji premještaju tamo i ovamo ili je se jednostavno otarase. Naličje je to »socijalizma s humanim licem«. Na Zapadu su mu tepali, ovamo mu se sklanjali s puta ako se ikako moglo. Donosio je sa sobom mrak i neljudskost.
Opširnije...