DOLINOM LAŠVE

Print Friendly, PDF & Email

Željko Kocaj, Što je pisac htio reći, Matica hrvatska – HKD Lašva, Zenica – Vitez, 2009.

Za dolinu Lašve najviše se čulo tijekom Domovinskog rata. Hrvati su se tu branili kako su znali i umjeli, a isto im tako pomagali drugi iz Herceg Bosne. Prije tog vremena govorili su nam, komunisti, uglavnom o Travniku, jugoslavenskom piscu Ivi Andriću, fabrici oružja Bratstvo. I to bi bilo to. A kad prođe rat svi progovoriše o gospodarskom čudu u dolini Lašve, o vrijednim umjetnicima. Na tragu toga, jedan od domaćih, Lašvanin, Željko Kocaj progovori kako je bilo u sva ova vremena tamo biti.

Nije ovo stručna knjiga ni knjiga koja bi stremila visoko. Pisac je samozatajan pa knjizi daje i jednostavan naslov, iako bi joj bolje odgovarao neki drugi. Ipak, iskoristimo ga te se i sami zapitajmo što je pisac htio reći?

Opširnije...

DANAS OVDJE, SUTRA U VAŠEM GRADU

Print Friendly, PDF & Email

Robert Valdec, Deadline, Zagreb, Algoritam, 2009.

O ratu je napisano bezbroj knjiga. Ovo je jedna od onih koja vas ne će ugnjaviti, ne će vam pružiti ni stručni uvid u ono što se događa, samo će vas uzeti za ručicu i povesti tamo. Spoznat ćete da je sve krvavije nego što izgleda u javnim glasilima.

Valdec je novinar i to je ono što ga je gurnulo u ratna događanja diljem kugle zemaljske. Slijedi priču, nastoji zaviriti iza granice, spoznati što se ustvari događa. Ali, muči ga i druga poteškoća. Brak mu se raspada. Ne zna kamo će. I onda Al Qaida napade Ameriku. Zrakoplovi se zabijaju u zgrade. Sve je nestvarno. Na vidiku su događanja neviđenih razmjera. Glavni urednik u novinama gdje radi šalje ga u Al Qaidino leglo, Pakistan, tamo bi moralo biti vruće. Nije mu trebalo dvaput govoriti. Želio se maknuti iz Zagreba, barem neko vrijeme, da se odmori pa makar to bio i rat.

Opširnije...

DOTAKNUH GA PRSTIMA

Print Friendly, PDF & Email

don Anto Baković, Batinama do oltara, Martyrium Croatiae, Zagreb, 2009.

Komunističko vrijeme zapamtili smo i po tamnicama. Nije trebalo puno da se tamo dođe. Tamničari su jednostavno tražili svoje žrtve.

Don Anto Baković je po prvi put dopao tamničkih uza u svojoj 22. godini života. Bio je u vojsci. Nakon niza napadaja na Katoličku Crkvu i nadbiskupa Stepinca dozlogrdilo mu je pa je iznio istinu da je Stepinac nevin. Dobro su mu to upamtili. Upravo na dan razvojačenja, kad je već bio u civilnoj odjeći, došli su po njega. I počele su teške četiri godine, silazak u pakao komunističkih mučilišta i gubilišta. Sada na kraju svog životnog puta Baković pun osjećaja opisuje to vrijeme i, po prvi put, muke koje je prije uglavnom držao za sebe. Napravio je to na nagovor drugih, počesto i samih robijaša, da se sve ne zaboravi. I tako je ponovno zaronio u smradnu paklenu paru. Opisujući svoje mučeništvo, opisao je i mučeništvo nebrojenih koji su robijali kao i on.

Opširnije...

DO PAKLA I NATRAG

Print Friendly, PDF & Email

Bernard Nathanson, Iz smrti u život, Verbum, Split, 2009.

Školuješ se, učiš nove stvari, onda najedanput progledaš na drukčiji način nego do tada. Upio si duh liberalizma, duh prosvjetiteljstva. Dogodilo se to Nathansonovu ocu, koji je potjecao iz bogobojazne židovske obitelji, naravno kasnije i njemu. Nije, dakle, odlučujuća bila ni vjera ni nacionalnost. Vanjština je uvjetovala da se nutrina preokrene.

Nathanson je volio medicinu i uz mnogo odricanja uspio je dovršiti studij. Skupio je mnogo znanja, ali je na ćudorednoj razini ostao vrlo nisko. Ništa ga nije poticalo da se zamara tim pitanjima. Važno je bilo savjesno odraditi svoj posao. Zbog toga mu pitanje pobačaja nije predstavljalo nikakvu posebnu poteškoću. Po prvi se put izravno s njim susreo kad mu je zatrudnjela djevojka Ruth. Volio ju je, ali nije još bio spreman na brak. Htio je prije učvrstiti svoju karijeru. Pronašao je liječnika koji će obaviti pobačaj njegova djeteta. Međutim, nakon toga njihova je ljubav zahladnjela te su se odlučili rastati.

Opširnije...

Osobno