Sveta Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Glas Koncila – Karmelska izdanja, Zagreb, 2022.
Ona je završila onodobno osnovno školovanje, ona je ušla u Karmel s 15 godina i više iz njega nije izlazila, ona je umrla u 25. godini života. Sržna je to skica za portret Marije Franjke Terezije od Djeteta Isusa i od Svetoga Lica nedostojne karmelićanke, kako se znala potpisivati. Malo je tko za nju znao tijekom života, a nakon smrti malo tko nije znao za nju.
Glas o njoj pronio se posredstvom djela Povijest jedne duše. Njezine su to misli i rečenice ispisane na nagovor ili zapovijed njezinih poglavarica. Ispisivala je povijest svoje duše, svoj put prema Bogu koji je sama pronašla i kojega se čvrsto držala. Zbog toga su njezine misli svježe i bistre, bez natruha umovanja nastalih na temelju raznih drugih mišljenja. Pila je na izvoru Svetoga pisma, na izvoru ljubavi prema Isusu i ta snaga prožimala je čitavo njezino biće.
Različiti rukopisi sačinjavaju ovo djelo pred nama. Rukopis A posvećen je časnoj majci Agnezi od Isusa i ima 8 poglavlja, rukopis B zapravo je pismo sestri Mariji od Presvetog Srca te ima jedno poglavlje, rukopis C upravljen je Majci Mariji od Gonzage i sadrži 2 poglavlja. Prvo izdanje pokušalo je ujediniti sva tri ova rukopisa i djelo donijeti kao jednu cjelinu, ali se kasnije od toga odustalo, jer su rukopisi bili neujednačeni budući da su pisani zbog različitih motiva i različitim osobama. Tako su zapravo tri dijela njezine povijesti duše.
Prvi rukopis ili prvi dio djela važan je i zanimljiv kao uvod u razvoj njezine duhovnosti. Ona tu donosi svoj dječji i mladenački životopis, ulazak u Karmel te polaganje prvih zavjeta. Rano je shvatila da je put svetosti jedini put koji čovjeka čini cjelovitim. Zbog toga je kao potpuno mlada, još dobno nedozrela za Karmel, kako su drugi mislili, željela svom snagom krenuti tim putem. Uspjela je ispuniti svoju želju i od tada se njezin duhovni život jednostavno rascvjetao. Provodila je svoje obične svakodnevne dane i na taj način nastojala postići savršenstvo već ovdje na zemlji.
Druga dva rukopisa ili dijela razrađuju, iako nenamjerno, ovaj njezin put. Postaje učiteljicom novakinja, počinje moliti za misionarska zvanja, odnosno pratiti duhovnog brata na putu prema misijskom poslanju. Ispunile su joj se u tome dvije velike želje. Dobila je brata kojega nije imala, zapravo njih dvojicu, i doprinijela na svoj način širenju Božje Riječi po čitavom svijetu. Opisuje sve to jednostavnim i dubokim riječima, tako da se taj opis lijepi za čitateljevu dušu zbog čega on ne ostavlja lako retke pred sobom.
Sažimajući njezin prekratki život i ono što je napisala, danas se u kršćanskoj duhovnosti drži da je ona na poseban način živjela te oblikovala djetinji odnos prema Bogu ili uobličila »duhovno djetinjstvo« što ju je sve odvelo prema svetosti. Taj put je nazvan »Mali Put«. On se sastoji u tome da se sve čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima.
Na život Sv. Male Terezije utjecala je svakako rana smrt njezine majke. Mala Terezija, kako su je zvali, imala je tada samo 4 godine. A zvali su je malom jer je izgubila sestru istoga imena, u to vrijeme kada je smrtnost djece bila velika. Od 9 njih samo je njih 5 ženskih preživjelo. Kasnije se po Božjoj namisli dogodilo da ih je 3 otišlo u karmelićanke, a jedna u klarise.
Sv. Mala Terezija ostvarila je ono što bi mnogi umjetnici željeli ostvariti, ali svojim ljudskim snagama. Bljesnula je poput meteora i nestala na nebu ostavivši dubok trag na zemlji. No, dok umjetnici i svi drugi ne spoznadnu da se to može samo Božjom snagom u sebi, uzalud će prema tome stremiti. Jasno nam je, dakle, tko nam može i treba biti uzorom u našemu ovozemaljskom hodu.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 5. travnja 2023.