Ljerka Car Matutinović, Vrijeme punog mjeseca, DHK, Zagreb, 2012.

Ljerka Car Matutinović pripada onim znalcima pera koji se ne umaraju od svoga poslanja. Ovaj put obdarila nas je zbirkom pjesama naizgled jednostavnom, a ustvari dubokom. Dohvatila se života u njegovoj cjelokupnosti, onakvim kakvim nam se prikazuje u našoj svakidašnjosti. Ona je tu, svijet je oko nje i doživljaji pršte na sve strane.

Čitava zbirka zapravo je jedan jedini ciklus. Kad sam prebrojio pjesme, slučajno, spoznao sam da ih je 52, onoliko koliko ima tjedana u godini. Krug je zatvoren i što smo spoznali dok smo putovali njime? Je li sve to bilo mjesečinasto ili su nas morili teški časi?

Istina je, spisateljica često u ovoj zbirci govori o mjesečini, ali je ona tu zapravo prozor duše, stremljenje prema višem, odbacivanje banalnosti, govor s onu stranu govora. Možemo to spoznati bez obzira vjerovali u Boga ili ne. Važno je samo da dubinski osjećamo onu našu ljudskost, tu srž koju je Bog, za druge priroda, stavio u nas. Tada oko sebe lagano prepoznajemo protok vremena, ljude, kišu i vjetar, jednostavno sve ono što pokreće našu nutrinu.

Za ogledni primjer rečenoga navedimo nekoliko stihova iz pjesme Naginjem se nad prohujalim vremenom: Naginjem se nad prohujalim vremenom/ koje je pomelo mnoge živote/ očistilo mnoga srca od sumpora/ i plača, mirišim vrijesak umjesto ruže/ cipelice koje je ostavila Pepeljuga/ nisam pronašla, kadikad sam kocke/ bacala, ali šestica se nije pokazala... Naočigled nehajno razmišlja o svemu, zapravo preispituje samu sebe i sve nas. To što vidimo prolazi, mnogo toga nismo dostigli, ali jesmo li sretni? Odgovor zacijelo leži u nama.

Ovu se zbirku pjesama s pravom može, između ostaloga, preporučiti za ponijeti na ljetovanje. Malo se tjelesno odmaramo, pa uzmemo malo ovih stihova da se duhovno odmorimo i život može ići dalje. Kud ćeš ljepše!

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 2. kolovoza 2014.; glasbrotnja.net, 2. kolovoza 2014.