Vinko Grubišić, Krilati pjev, Topical, Zagreb, 2012.
U pjesništvu zapadnog kruga slavuj je najopjevanija ptica. Zahvaljuje to ne samo svome prekrasnom glasu, nego i grčkom mitu koji ga prati. Radi se o tragediji ljepotice Filomele. Kralj Terej nije ju mogao dobiti milom, pa ju je silovao. Da to ne bi nikome ispričala, odrezao joj je jezik. Međutim, ona mu se uz pomoć sestre Prokne uspijeva strašno osvetiti. Izbezumljen Terej je na njih trgnuo mač, međutim Prokna se pretvorila u lastavicu, Filomela u slavuja, a sam kralj u pupavca s nešto produljenim kljunom koji je ustvari pretvoreni mač.
Grubišiću zacijelo nije bilo lako skupiti donesene pjesme. Zapravo vrlo je malo antologija posvećenih određenoj ptici. No, ustrajao je i plod toga je pred nama. Pjesme u antologiji donesene su također u izvorniku što nam daje mogućnost provjere njegova prijevoda. Zaista intelektualno pošteno. Naveo je i literaturu kojom se služio. Zbog lakšeg razumijevanja obogatio je antologiju i izvrsnim uvodom. Uglavnom, antologija je dogotovljena znalački i stručno.
Uz ljepotu samih pjesama, zanimljivo je pratiti i razvoj misli koje su pratile taj pjev. Kršćanstvo tako grčki mit poosobljuje. Slavuj se svojom nostalgičnom i melodioznom pjesmom približava simbolu duše koja čezne za sjedinjenjem s Kristom. Kao takva pratiteljica je svojim pjevom Kristova života i muke. Ovakvu misao najviše su njegovali neki franjevački pjesnici. Među njima se posebno ističe John Peckham. Kod nas možemo spomenuti Marka Marulića. Tako se preko slavujeva pjeva kao znaka ljubavi i razbuktavanja života u proljeće, pa preko ljudske duše koja čezne za proživljavanjem Kristove muke, došlo do toga da nas na koncu slavuj svojim pjevom poziva na radost.
Zanimljivo je i ugodno čitati ovu antologiju. Odmara i tijelo i dušu. U današnjem preužurbanom svijetu to je itekako potrebno. Grubišić je zaista odlično započeo sa zanimljivom temom. Netko će ga zacijelo nečim dopuniti ili nastaviti graditi na iznesenom, što mi izgleda izvjesnije. Sve u svemu, zrelo djelo zrela sastavljača.
Miljenko Stojić
hrsvijet.net, 7. rujna 2014.; glasbrotnja.net, 8. rujna 2014.