Mile Klarić, Korijeni i izbojci, Matica hrvatska, Zadar, 2013.

Od pjesme se jednostavno ne može pobjeći. Osjetio je to i Mile Klarić, poslom liječnik, a pozivom pjesnik. U životopisu mu čitamo da je pjesničku žicu naslijedio od oca Anselma i djeda Cmate koji su bili ravnokotarski guslari i narodni pjesnici.

Sve se to lijepo zrcali u zbirci pred nama. Ne robujući ispraznim pomodnostima progovara iz duše o onome što ga tišti, što ga tjera naprijed, što mu liječi dušu. Njegov je svijet uistinu oko njega, pun domaće topline i zanosa. Ponajbolje to oslikava jedna od prvih donesenih pjesama Kuća uz more. Suživjeli se čovjek i priroda, ali se suživjeli i čovjek i ono što ga mazi ili tuče. Ne može se od svega toga pobjeći, može se samo nastojati razumjeti.

Gledano s motrišta čovjekova usuda svakako treba obratiti pozornost na ciklus Rastočena snaga. Čovjek se osjeća snažan i uspješan, a onda ga odjedanput snađe bolest, teška bolest. Što sad? Nije se lako snaći, nije lako odgovoriti na bezbroj pitanja koja ti se postavljaju u duši. No, mora se. Zbog svega može se pojaviti i bijes. I tada ti je kriv tko ti uobičajeno nije kriv. Klarić je svjestan svega i poput Joba kroz pjesmu izgovara svoju tužaljku.

Međutim, kad se sve slegne počinje novi pogled na život. Najmanji ciklus u zbirci Plamsaji života bubri tim iskustvom. Pjesnik opet plovi mirnijim vodama i kao da se pita što to bi. Zaranja duboko u život i svjestan je da smo prolazni na ovoj zemlji. Zbog toga treba njome koračati dostojanstveno.

Da, uistinu smo glavnja bačena u prolaznost ovoga vremena. Utrnut ćemo se jednoga dana, ali to ne bi smjelo biti bilo kako. Negdje smo imali svoje korijene, nešto smo napravili u svome životu, netko će nas se sjećati. Poziva i opominje Klarić dok ga polagano čitamo.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 2. prosinca 2015.; hrsvijet.net, 1. prosinca 2015.; glasbrotnja.net, 2. posinca 2015.