Roko Dobra, Put do mora (izabrane pjesme), 3000 godina za dar, Zadar, 2013.
Nije lako napisati 10 zbirki pjesama. To mogu samo pravi, ustrajni pjesnici, oni čija zvijezda trajno opstaje na nebu a ne tek određeno vrijeme. Roko Dobra je takav. Svijetli.
Izbor uradaka pred nama otkriva nam pjesnika dubinski okrenuta prema moru. Nije to samo prolazni hir, nego pravo stanje. Zacijelo se sve dogodilo pod utjecajem mjesta rođenja i življenja, ali i pod utjecajem odlaska oca na to tako blizo, a tako daleko more. I što drugo nakon svega preostaje nekome takvome nego zaroniti dubinski i u svoju dušu. Da, okoliš je lijep, ali treba čvrsto zagristi u život. ... I moje pjesme često krvare/ ko cvjetovi krhki u naručju kupina.// Moje su pjesme – ja sâm,/ jer u njih ubrizgavam svoju krv,/ jer u njih pretačem svoju bol... (Moje pjesme) Rekao je to još u svojoj prvoj zbirci i svemu ostao vjeran do kraja.
Taj život pored mora i s morem poput valova oplakuje čovjeka. Roko Dobra to izvrsno osjeća i svoje pipke, recimo to tako, pruža prema onomu životodajnom, prema onomu što nas čini istinskim čovjekom. I onda pronalazi teme koje će ga još više učvrstiti u svemu tome. Poput pravog moreplovca plovi svojim nutarnjim morem i daruje nam stihove velike vrijednosti. Nije stoga čudno da ga se ne može izbaciti iz književnosti unatoč tome što nije pripadnik trenutno prevladavajuće književne struje.
Naš pjesnik stvara i u slobodnoj formi, ali i u onoj klasičnoj. Kad ga čitamo, neprestano nailazimo, naime, na sonete, što se danas ne rabi baš često u književnosti. Zapravo on je jedan od prvih koji je taj oblik vratio u hrvatsku književnost. I vratio ga je sretno. Leži mu.
Zacijelo ne ćemo pogriješiti ako ovu knjigu uzmemo u ruke. Pred nama je zreo pjesnik, ne samo svojom dobi. Kazat će nam da život nije neozbiljna, nego ozbiljna igra, uputiti nas na tradiciju. Dobre stvari nikada ne prolaze, one traju.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 16. prosinca 2015.; hrsvijet.net, 16. prosinca 2015.; glasbrotnja.net, 16. prosinca 2015.