Print Friendly, PDF & Email

Dubravko Škurla, Kćeri umora, zoro s krizantemom, Vergl, Zagreb, 2011.

Pisati pjesme, imati 27 godina, biti bolestan, ubiti se. To je ukratko život Dubravka Škurle, čovjeka čije djelo na svjetlo dana nastoji iznijeti urednica Ana Horvat. Nestavši iz života bio je nestao i iz pamćenja. Možda se nešto promijeni ovom zbirkom njegovih izabranih pjesama. Ne znam, vidjet ćemo.

Tijekom svoga kratkog života bio je prilično poznat. Pisao je u brojnim listovima i revijama, jednostavno djelatno sudjelovao u književnom životu. Kažu da je bio jedan od najosebujnijih hrvatskih pjesnika poslije Drugoga svjetskog rata.

Moram priznati da o njemu ne znam baš puno. Saznanje uglavnom temeljim na ovoj zbirci i na onome što sam pronašao na internetu. Imali su pravo, osebujan je. Njegovi razvojni skokovi zaista su veliki. Sazrijevao je brzo kao da je znao da mu je kraj blizu. Svjedoči to i ova zbirka njegovih pjesama, iako su one uglavnom ljubavne tematike.

Škurla pjesmu piše zahvaćajući široko, onako kao samouvjereni nadareni slikar. I nisu to ponekada velike slike, naizgled male, ali donose dubinski uvid u stvari. Tu bih, recimo, ubrojio pjesmu Ponuda (str. 12). Traži biće koje će putovati s njim i ne obećava mu ništa drugo nego da će skupa naći mačku koja im je pobjegla i da će je pripitomiti. Ali, upravo je to najteže, upravo je to ono sržno u zajedničkom životu, naučiti se jedno na drugo. Ili pjesma Pošao sam u zemlju zlata (str. 16.). Išao tražiti vjenčani prsten za svoju draganu. A onda spoznao da je on tu, u njegovim rukama. Treba se pravilno odnositi prema životu, i svome i tuđem, da bi se shvatilo da je sve zapravo pri nama. Ipak, rekosmo, pjesnik je u trenutku slabosti nažalost zaboravio na to.

Zaista je neophodno iz tame prošlosti na svjetlo dana iznositi zapretane likove i događaje, zapravo prosvjetljivati prošlost. Tada nam je i sadašnjost puno drukčija. Sa svime nam je se suočiti u životu i tako ojačani nastavljati dalje.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 15. prosinca 2013.; hrsvijet.net, 14. prosinca 2013.

Osobno