Pero Pavlović, Svjetlost sklada, Naklada DHK HB, Mostar, 2011.
Malo je danas pjesnika koji svojim djelom šire nadu i optimizam. Događa se to zbog toga što više vole vjerovati suvremenim teorijama beznađa nego li svojim vlastitim očima. Pero Pavlović, pak, nije takav. Ustrajno krči put ovozemaljskim stazama nalazeći na njima puno toga lijepoga.
Kao i u raznim drugim zbirkama svojih pjesama Pavlović nas najprije iznenadi riječima koje rabi. Mnoge smo već zaboravili, mnoge nam iskrsnu pred očima kao zaista nešto lijepo. Prepoznajemo da nam je jezik puno bogatiji nego što uobičajeno mislimo.
Slike koje pjesnik rabi slike su iz naše okolice. Cvijeće, bilje, jednostavno priroda progovaraju nam svojim jezikom. Čist je to jezik, himna životu, nikako neka hermetičnost, prazna igra riječima, uludo potrošeno vrijeme. Mirišu stihovi zanosnim aromama, odsijevaju bistrinom sunca, stameni poput hercegovačkog kamena. Naizgled zavičajne pjesme, a opet nisu, pjesme su to naše ukorijenjenosti u život.
Zacijelo ne smijemo preskočiti ni Pavlovićevu okrenutost kršćanstvu. Zapravo, ono je vidljivo iz svake njegove pjesme, svakog njegova stiha, bez obzira o čemu govorio. Bog je počelo života i pjesnik mu kao takvome prilazi. Iz njegove mudrosti crpe nauk za svakodnevni život. Odričeš se svoga za srebro i zlato/ Prodaješ i dušu za mrvicu vlasti/ Od svjetlosti duha draže ti je blato/ Letiš li visoko nisko ćeš pasti (Odričeš se svoga za srebro i zlato) A kad se postane svoj, onda nas to neizostavno približuje drugome oko nas, jasno nam kaže ova pjesma. Nismo jedinke na svijetu, već bića rođena za zajednicu, zajednicu u kojoj je dobro boraviti, zajednicu koja rađa pravim životom. Tzv. moćnici to ne znaju i zbog toga propadaju. Ako smo mudri, nikada im ne ćemo nalikovati.
Ne donosi Pavlović nešto novo ovim svojim stihovima. Već je on to davno učinio. Ide svojim utabanim stazama neprestano produbljujući otisak svoga pjesničkog stopala. Suvremenim rječnikom, kojim nas stalno obasiplju, mogli bismo to označiti kao kvalitetu koja traje. I neka joj je sretno!
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 8. prosinca 2013.; hrsvijet.net, 7. prosinca 2013.
