Maja Gjerek, Radiovizija, Verba, Rijeka, 2007.
Zanimljiva je ova knjiga. Nije baš česta pojava da današnji hrvatski književnici pišu na ovaj način. Riječ je o traženju istine, životnom brodolomu, uranjanju u beskrajnu ljubav Isusa Krista. Nije to govor neke nadobudne novoobraćenice, već pokušaj posredovanja iskustva drugima u sličnoj nevolji. Tako je ova knjiga i književno, i duhovno, i didaktično, i... djelo.
Zbunjuje samo napomena na početku koja kaže da je svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna i nenamjerna. A tako sve miriše na proživljeno iskustvo. Dapače, kao da čitamo nečiji dnevnik pisan u muci i teškoj nevolji. Nu, to za neko književno djelo ipak nije ono najvažnije.
Glavni je lik književnica, duboko uronjena u svoj poziv, ne sustajući ni onda kad je u tuđim zemljama. Ona stvara i stvara. Prati je Valentin, s kojim se jednoga dana vjenčala, kako otkrivamo pri kraju knjige. On je snimatelj i izgleda da je također predan svome poslu. Njihov je vjenčani kum Tonimir, samouki kipar. Sve više i više spetljava se s Valentinom i ulazi u njihov život. Jednoga dana književnica ih zatječe kako gledaju neki odvratni film pun spolnosti i nastranosti. Ništa joj više nije jasno. Polako otkriva Valentinov dvostruki život. Ipak, nije uspjela da je ne prevari i iz zajedničkog stana odnese puno toga dok je ona bila u inozemstvu. Na kraju balade otkriva njegovo novo obitavalište u kojem s Tonimirom snima pornografske filmove. Svijet joj se srušio. Nakon početnog udarca otvara se vjeri, predaje žarče novinarskom poslu na radiopostaji i shvaća da je radio Božji glas u našoj sredini. Okrenula je novu stranicu u životu i nastavila tražiti istinu po prašnjavim zemaljskim stazama.
Maja Gjerek nije nepoznato ime u hrvatskoj književnosti, baš naprotiv. Hoće li ova njezina knjiga zapisa pomoći njezinim kolegama da i oni počnu tražiti istinu ili će ostati krik nijemog u pustinji? Bez duhovnog u sebi nikada nijedno djelo nije moglo biti velikim, osim časovito.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 5. listopada 2009., 13.15 – 13.45