Josip Brkić, Molitvenik hrvatskih pjesnika, Altagama, Zagreb, 2008.

Jedna od podvala zlosretnog komunističkog vremena jest da su pjesnici bezbožni, odnosno da trebaju biti takvi ako žele biti dobri pjesnici. Ništa bolje nije prošla ni čitava umjetnost. Posljedica je bila rascijepljenost, čak i onda kad se nisi predavao komunističkoj zabludi. Stoga je ovaj molitvenik hrvatskih pjesnika itekako dobro došao hrvatskoj književnosti.

Sastavljač je pjesnike poredao vremenskim slijedom. Prvi je Marko Marulić i njegova ikavska Molitva suprotiva Turkom, a posljednji Nenad Piskač s pjesmom na kajkavštini Čistlište. Ako hotimično nije započeo jednim hrvatskim narječjem, a završio drugim, onda se molitva uslišila i nešto nam poručila. Pjesnici su, znamo to, itekako svjesni snage molitve. Pristrano bi bilo izdvajati neke i njihove uradke, ali pjesmu Molitva za grob u Hrvatskoj Vinka Nikolića svakako ne mogu preskočiti. Sami njezin naslov kaže sve o nesretnoj podjeli u hrvatskoj duhovnosti i izražava čežnju da ona što prije zaraste. Bilo je tako i u svim drugim prijelomnim hrvatskim vremenima.

Za pohvaliti je da Brkić nije preskočio hrvatske pjesnike muslimanske vjeroispovijesti. Podrazumijeva se da se tu ne smije nikoga silom trpati, ali ako se netko za života u olovna komunistička vremena držao Hrvatom, tko smo mi da mu to niječemo nakon njegove smrti? Zaista je neprirodno da se kao Hrvat može biti svih vjera ili čak bez nje, samo se ne može biti musliman ili pravoslavac.

Držim da za pohvaliti u ovoj knjizi svakako nije što sastavljač u nju uvrštava i pjesme koje su otvoreno bogohulne. Čitao sam njegove razloge, ali moram reći da ih nisam razumio. Molitva i molitvenik zahtijevaju nešto drugo. Dosta je o tome rekao Vjekoslav Boban u svome pogovoru Molitva kao pjesnička vrsta, iako mislim da bi bilo bolje da ga je napisao neki pjesnik teolog, ne želeći ovim umanjiti dosege Bobanova teksta. Malu zamjerku treba uputiti i na bilješke o piscima. Nisu u skladu s vremenom. Znam da je to teško, ali se moglo popraviti barem navođenjem internetskih stranica onih pisaca koji ih imaju.

Iako ova zbirka molitava hrvatskih pjesnika nije sastavljana preuzetno, svakako je osvježavajuće otkriti i duhovnu protegu pjesnika koji su i u komunističko vrijeme uspjeli ostati na nogama. Poglavito je ovaj molitvenik dobrodošao onima koji su se školovali u spomenuto vrijeme. Mlađima je to tako prirodno.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 25. siječnja 2010., 13.15 – 13.45