Miro Gavran, Književnost i kazalište, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.
Suvremeni hrvatski književnik Miro Gavran dobio je mnogobrojne nagrade, čak su pokrenuli kazališni festival u njegovu čast, Gavranfest. Zaboravih pripomenuti, većina se toga odnosi na inozemstvo, kod Hrvata ga uglavnom trpe. Ništa čudno, kad govori kako govori. Ova knjiga to otkriva pa se nekima čini zbrkanom. Nu, da krenemo redom.
Podnaslov je knjige eseji, razgovori, zapisi i nostalgična prisjećanja. Ne znam zbog čega su izostavljeni i »pogovori« koji pojedinačno zauzimaju najveći broj stranica. Kao pisac naveden je sam Miro Gavran, a očito je da je knjigu netko drugi uređivao, naravno uz Gavranovu pomoć. S promidžbene strane to bi tako nekako moglo ići, ali ne i s književne.
Listao sam malo i nekolicinu novinskih prikaza i u sjećanje mi se najviše uvukla rečenica Sanje Nikčević: »Knjiga za vrijeme u kojem je hrabrost reći da si normalan i sretan« (Tajna uspjeha Mire Gavrana). Ona je ujedno odgovor kakav je duh ove knjige kao i odgovor zbog čega Gavrana hrvatska književnost tek trpi. On, naime, ne ide pomodnim i zapovjeđenim stazama. U isto je vrijeme i staromodan i suvremen. Progovara o temeljnim ljudskim osjećanjima, ne razbija svijet oko sebe pod svaku cijenu, već sljepljuje njegove rastrgnute dijelove i na kraju ostavlja čovjeka u nadi. To ga i nagoni da se previše kao osoba ne otkriva, radije čitatelje upućuje na svoja djela. »Predajući ovu knjigu na uvid svojim čitateljima i gledateljima, molim ih da se zadovolje s onom mjerom autoanalize i razotkrivanja na koju sam bio spreman.« (str. 6.) Cijenit ćemo taj stav, unatoč onima koji bi htjeli neka duboka umovanja o ničemu, razvlačenje pitanja proizišlih opet iz ničega. A Gavran ustrajno ide svojim putem i stvara književnost koja će opstati kad nas više i ne bude.
Iz spomenutog je jasno da mi se svidjelo ovakvo pripovijedanje o Gavranu i njegovu radu. Otkriva se duhovnost koja ne uzmiče, duhovnost koja je uspješna, duhovnost koja naizgled tiho radi velike stvari. A ona je, kao i knjiga, satkana od različitih sastavnica, iako je na kraju samo jedna.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 29. ožujka 2010., 13.15 – 13.45