Miroslav Međimorec, Presvijetli i rabin, Naklada Pavičić, Zagreb, 2006.

Kardinal Stepinac ostavio je u Crkvi u Hrvata i u hrvatskom narodu neizbrisiv trag, kao i u čitavoj Crkvi. No, to određene sile ne mogu oprostiti. One su davno odredile u kakvom se zrcalu treba Stepinac i svi mi zajedno ogledati: zrcalo povijesne krivnje.

Međimorec, između ostaloga hrvatski književnik i ratnik, ne obazire se na ovako maglovite i tobože neupitne postavke. On piše roman koji se temelji na povijesnim činjenicama i njima pridodanih događaja iz uobrazilje, ali opet kao slika stvarnosti. Tka tako tkivo povijesnog romana, ali i tkivo prvorazredne memoaristike. Poslije ovog romana više ništa nije isto unatoč svoj upornosti onih koji tako ne misle.

Radnja romana počinje tijekom II. svj. rata u Zagrebu. Prati dvoje zaljubljenih: Hrvata Tomislava i Židovku Rahelu. Zagrebom tada vladaju ustaše, ali i Nijemci. Dvoje mladih pokušava preživjeti. U tome im pomaže i Kaptol, odnosno zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Silom prilika odlaze u partizane. Tomislav pogiba negdje u Bosni, a Rahela dospijeva do Izraela s malodobnim sinom Davidom.

Međimorec znalački oblikuje likove i događaje. Nekima od njih približuje se i našoj stvarnosti. Izdvojimo posjet njemačkog predstavnika Himmlera poglavniku Anti Paveliću. Gost se ne vlada kao gost, ne cijeni državu u koju je došao, naređuje s visoka. Zar ne, događalo se nešto slično počesto u novije vrijeme našoj mladoj hrvatskoj državi? Pritom gost naravno ne pita želi li se nešto učiniti ili ne. Poslušajmo jedan od prigovora: »Nisam zadovoljan načinom kako rješavate židovsko pitanje. U Srbiji su očistili zemlju od tog korova, otrova. Srbija je Judenfrei, a ovdje? Ovdje Židove štite svi staleži, narod, građani, seljaci, od zadnjeg stražara do visokih državnih službenika, časnika, čak zapovjednik vaše vojske.« (str. 53.) Premalo je ako reknemo da je Pavelićev odgovor bio ispričavajući. Uostalom, taj odgovor nije ni zanimao Himmlera, on je tražio djelovanje.

Ćudorednost i domoljubnost odlike su ovog romana. Zbog toga ga možemo svrstati u najznačajnije romane suvremene hrvatske književnosti. Neki će ga nazvati prevrjednovanjem povijesti, a mi ga čitajmo i preporučujmo drugima.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 7. travnja 2008., 13.15 – 13.45