Mile Klarić, Razapeti život, Matica hrvatska, Zadar, 2006.
Narodna mudrost ono je vrelo koje nas svakodnevno krijepi. Jedino je ona kod nekoga više ili manje izražena. Mile Klarić ne bježi od njezina plašta. Ova njegova zbirka koloplet je liričnosti i narodnog pjeva. Protuslovno, ali dobro se približio srži ova oba pola svoga pjesništva. Na taj način stvorio je zbirku razapetu kroz današnje postojanje hrvatskog naroda.
Vezanim i slobodnim stihovima Klarić progovara o svojoj nutrini i o društvu oko sebe. Pjeva o iskonu, nečijem zanosnom oku, suncu, djetetu i cvijetu, ali i o ratu 1991., ministru u zemlji Makeka, kažiprstu pravednom, Bogu, nasljednicima. Kušao je zahvatiti čitav životni raspon, pa nije čudno da mu prve pjesme nose naslov: Pjesmi se daj; Patnja; Život. Zbir je to pogleda na stvari oko sebe, uspone i padove. Kroz sve se provlači misao biti svoj, biti Božji, biti svoje domovine.
Ovisno o pogledu, mogu se iz zbirke izdvojiti ovi ili oni stihovi, ali ja bih izdvojio sljedeće. »Prenapuhana se okruglost lopte, / i danas na rimsko-cezarski / učinak svodi / kad pohlepa hara / na travi, / na vodi / il' na tlu zemljanom / a sve u znaku onom: / kruha i igara.« (Izdvojen ponosom). Pjesnik je potpuno svjestan da nas neki čudni igrači kljukaju tako izvitoperenim pogledima na život. Umjesto stremljenja prema visinama, upućuje nas se na stremljenje prema prahu zemaljskom. A to nas samo može dovesti do potpune otuđenosti (Ministar u zemlji Makeka).
I Klarić je dokaz da su uzaludni svi napori da nas se uporabi samo kao bezličnu tvar u nekom novom preoblikovanju svijeta. Branimo se uz ostalo i pjesmom ter ćemo istrajati na tom putu. Klarić bi rekao: »Još vjerujem čvrsto u snagu istine, / još vjerujem čvrsto u pobjedu svjetla« (Naši nasljednici).
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogleda, Međugorje, 3. studenoga 2008., 13.15 – 13.45